Marketing
Odjeci putovanja - Priča treća - Aragon
Its not about a destination, its about the journey
Catherine McDonald….
Madrid, Barcelona, Sevilla, redom su mi se vrtili po glavi dok sam čekao mail s detaljima novog putovanja.
Dva mjeseca u jednom od tih gradova, kod mene su izazivali trnce uzbuđenja, a prsti su sami letili po tipkovnici istraživajući najpoznatije lokacije tih turističkiih giganata…
Mail je donio iznenađenje… Zaragoza, Aragon… tristotinjak kilometara od Madrida, i jednako tako od Barcelone…usred…ničeg.
Moji trnci, polako su prerastali u zbunjenost, donekle i trunku razočaranja.
O Zaragozi nisam znao apsolutno ništa…
Malo je reći da su, već prvi dani, izbrisali i najmanje tragove razočaranja, te posramili moju neutemeljenu predrasudu. Od "ničeg" sam stigao u "nešto", nešto što me oduševilo, nešto što je učinilo da kroz sve to vrijeme ni ne pomislim na Madrid, Barcelonu, Sevillu..
Grad je to, bogate i burne prošlosti, grad Ibera, Rimljana, Maora, a opet moderan, grad sveučilišta, sporta, ulične umjetnosti…živi drugačije, toplo, temperamentno, južnjački…
Teško je opisati prizor zalaska sunca iza bazilike Nuestra Senora del Pilar, simbola grada, bez zvonjave, već uz zvuke zbora ,koji isprva tiho, zatim sve glasnije izlazi iz zvučnika, te cijelu scenu čini nevjerovatno nestvarnom, filmskom ili La Bordeta park, mjesto za umjetnike, zaljubljene, mjesto koje osvaja, koje nadahnjuje…
Već nakon prvog tjedna, osjetio sam prihvaćenost, srdačnost lokanih stanovnika… od vlasnika malog cafea kraj hotela, neumornog u nogometnim temama na oskudnom engleskom, prodavačica u trgovini oduševljenih mojim skromnim pokušajima narudžbi na talijanskom, pa čak i osmjeh prolaznika koje bih svakodnevno susretao u šetnji do posla … Zanimljivo je, rijetko tko je dobro govorio engleski, no vrlo brzo naučio sam prve fraze španjolskog, naučio ih pozdraviti, pitati kako su, a gotovo uvijek odgovor je bio srdačan i nasmijan.
Nisam tu vidio nasrtljive prodavače, kaos velikih gradova...sve odiše nekom smirenošću, skoro pa "fjakom", "siestom", kako god je nazvali...stanjem opuštenosti, topline, bez jurnjave, bez suvišnog stresa, a opet dinamikom, temperamentom ,glasnim smijehom koji odzvanja uličicama, veselim žamorom tržnice cezara Augusta.... Mjesto je to gdje susjedi veselo izlaze u tople večeri, odmah blizu ,ispred vrata, druže se, jedu, uživaju u malim stvarima, trenucima svoga "barria", jedni u drugima..
Paella, tapas, sangria, cerveza, postali su mi svakodnevica, hrana je španjolska strast, u svako jelo, svaki tanjur, pridaje se emocija, temperament, duša… Slično kao na našem jugu, a opet, drugačije, još južnije, španjolsko…
Zaragoza me iz dana u dan sve više oduševljavala, ispunjavala me, činila zadovoljnim gostom…
Svakodnevnim šetnjama, ispunjavao sam dane i otkrivao nevjerovatne tragove vremena na licu grada, ….
La Aljaferia - jedno od najljepših zdanja u koje sam kročio, Maorska palača podignuta uz toranj Verdijevog “trubadura” ; ostaci Caesarauguste, rimske pirinejske metropole, čiji teatar i danas stoji kao uspomena na umjetnike prošlosti ; Puente de piedra stari most preko Ebra, sa kamenim lavovima koji čuvaju grad, mjesto bitki i nade za stanovnike grada…
Toliko povijesti, priča i duha u jednom , po meni, nepravedno zapostavljenom gradu na karti Španjolske…
No nije Zaragoza samo burna prošlost, samo par koraka preko Ebra, preko novog mosta, “novi” grad, moderan, živ, domaćin Expa , savršeno uklopljen u vizuru stare Zaragoze, šalje poruku mladosti, snage, novog poleta …
Teško je od svih “mojih” gradova odabrati najdraži…. Ali Zaragoza zauzima visoko mjesto na toj listi…mjesto gdje sam puno naučio, koje sam zavolio, koje će za mene uvijek ostati posebno. Mjesto koje bih preporučio svakome… Mogao bih još puno toga napisati o tom , za mene, skrivenom biseru, ali neka ostane ovako, na ovom kratkom osvrtu, i slikama koje govore puno više.
Post je objavljen 16.03.2018. u 09:31 sati.