jučer investirah u jednu dobru piovericu (kišobranku jaknicu) za nekih 25 000 ovih njihovih boga ti pitaj kojih novaca ... koja će ... ja se usrdno nadam ... poslužiti u borbi s ovim najvećim mi neprijateljem u omiljenome mi Cicelyu ... neki su imali priliku vidjeti taj moj novi (nazovimo) modni ulog ... javit ću jel' se investicija isplatila ... mada mi nekako kratka priko bubriga pa sad glava pokrivena, a bubrige vitar odvali ... naravno ... a to ne moram posebno spominjat više .... puše li ga puše ... moje savršeno delikatno vivaldijevsko uho teško se više nosi s ovom vijavicom nonstopnom ... pa ne staje ... i ja se nikako načudit ... ali ... odlučih kontra vitru na novi način .... obraćat ću mu se lipin ričima ... i sad mi pade na um omiljeni mi pamtljivi dio iz jednoga školskoga sastavka iz moje daleke prošlosti ... "ljepa rjeć ćini ćuda" (aj nek netko napiše iz prve ove četiri riječi bez greške) ... i sad odlučih, a k tomu inspiran i Markovim poetskim uratkom da ću početi razgovarti s vjetrom ... ono .. igraj na kartu - uzmi neprijatelja bliže sebi ... pa kaj bu ...
nakon jučerašnje gastarbajt nastave odlučih se počastiti nekim obrokićem ... onako nešto za nas u ovim godinama večernji lagano ... međutim ... ostade ta želja samno na pokušaju ... naletim tako na neki pub čudna imena "Klinik" (vlasnik Udo Brinkman ;)))))))))) ... odma u ulici na ulasku u staru luku ... ponovno genijalni filmski eksterijer ... one kućice, drpave reklamice, sve se cunja, njiše (pitam se od koga? čega?) ... a ka' pari mi i neki hipsterluk place za after job zaglume uz neku cool spizu ... ok ... pari mi stvarno cool taj Klinik ... kliničari neku tradicionalnu spizu u ponudi imaju ... churro .... burro .... churritos .... burritos ... panadas .... manadas .... marmeladas ... tappass ... muchachas .... pas ti mater j...tas ... ne bi Svevisnji povata o cemu jelovnik ... a mislim se ... neš' majci ... Šunje, Šunje pravi se da ti je sve jasno ko' da materine tečice otvaraš ... pa po mirisu već znaš šta je šta ... ma idem naručit prepun samopouzdanja i garant ću ubost ... po slikama pari da ne možeš omašit ... i naručim ja tako (naravno, na mome saaaaaaavršenome španjolskome) neki tamo churro con tra la la la la (taj će con biti krucijalan za nastavak moga hipster pokušaja obrokovanja) ... na slici lipo izgleda ... neki sta li je ... uscipak ... privrtica razučena po tavi na ulju ... pecipala iz rucnoga aparatica za modeliranje tijesta .... ka' bože moj u onih bliže moru bi bila ka' ono hroštula ili hrstula ili ka' neka kroštula ... u nas je brate ušćipak (jasno, od glagola šćinit), a u tih je (near the sea) valjda od glagola hrštati ili hrstati .... morat ću pisat gđi Nives ASAP ... nepoznat mi taj oblik glagola .... nesto ... uglavnom onako ne pari lose .... i donio čikica toga pun pijat (čak i uzvri pijata) ... nečim preliveno (crveno - žućkastim) ... apa capa ... ajmo i to čudo probat .... aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa i opet aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa ..... gori, izgori, zapali se, eksplodirat će .... ne usna šupljina nego mi čitava glava ..... ajme šta je ovo .... ne možeš ostat na mistu, a dođe mi iskočit iz kože .... uuuuuu .... ne ponovilo se .... i onda zaglum kao nešto mi stiglo imrdžensi na mobitel .... upravo mi javili da su mi pali svi vrijednosti bodovi na burzi u Tokiju .... i hitno moram zvat agenta na burzu u New Yorku da obustavljam daljnje trgovanje za danas .... neloše mi bijaše izveden taj performas .... hitno ... najhitnije napuštam prostor .... ostavija tu 12 000 tih njihovih nenoramlano velikih novčanica toga njihovoga novca .... zapela mi moja pioverica vjetrobranka za višalicu od priše ... izletija vanka ... dvi cigare odjednom zapalija da taj okus u ustima barem nekako pokušam nikotinom zericu zadušit ... doša do reklame na kojoj je opet jelovnik i naučih i zapamtih šta više nikad, ali nikad naručit ne smijem - neki tamo con aji chako de abra / abre (ili tako nešto) što bi odgovaralo nekoj kombinaciji papra i neke nase crvene paprike ... ajme ... nikad više .... gladan se i jadan tako uputija put onoga dućana koji ima logo, a koji ne smijem napisati jer ce me pritvorit ... kupija tamo dvi bublice .... uz njih nekakvi jadni namazic a'la onaj nas sirko buco .... ma neki jad ... i aj kući ... pašćetine moji vjerni puntaarenaški drugovi za mnom ....ono već klasika .... i po ulasku u moje puntaarenaške dvore usnuh very soon snom kakvim li drugim nego pravednika ... ljudi dragi pozdrav vam saljem, a sad idem radit ... witame panstwa z poludnia!
Post je objavljen 14.03.2018. u 15:09 sati.