U POVODU DVJESTOTE OBLJETNICE ROĐENJA PETRA PRERADOVIĆA (19. 3. 1818. – 18. 8. 1872.)
U hrvatskoj književnosti ime Petra Preradovića zauzima značajno mjesto pa se njegovog imena i danas rado prisjećaju ljudi svih sredina u kojima se cijene velikani pisane riječi. Iako je s današnjeg stanovišta umro u ranoj starosti, ipak je iza sebi ostavio duboki trag svoga imena. Posebno je bio cijenjen u onim sredinama gdje je proveo neke godine svoga života.
Petar Preradović se rodio na Josipovo 19. ožujka u Grabrovnici kod Pitomače u selu Đurđevačke krajiške pukovnije gdje je imao vojnu službu njegov otac Jovan Preradović. On je oženio Pelagiju Ivičić iz Grđevca s kojom je imao troje djece: Stevana, Petra i Mariju. Jovan Preradović bio je iz poznate grubišnopoljske porodice Preradović. Navodi se podatak da se ta obitelj doselila u Grubišno Polje iz Like, ali i s područja Žumberka. Kao krajišnik u sastavu austrijske vojske ratovao je na mnogim europskim ratištima pa se spominje i njegovo sudjelovanje u ratu protiv Francuza. Zbog svoje hrabrosti dobio je časnički čin i postao zastavnik. Nakon toga je 1820. godine bio umirovljen pa je živio u Grabrovnici. Petar Preradović je dio svoga djetinjstva proveo kod svoga djeda i bake i članova porodice Preradović u Grubišnom Polju. Ovdje je polazio i prvi razred osnovne škole, trivium, na njemačkom jeziku. Nekadašnja školska zgrada nalazila se uz zapadni dio grubišnopoljskog parka, jednim dijelom gdje se nalazi parkiralište i zgrada u kojoj je također smještena Radio postaja Grubišno Polje. Nakon toga je dvije godine išao u školu u Đurđevcu i jednu godinu u vojnički zavod u Bjelovaru.
Godine 1828. umro je Petru Preradoviću otac pa ga je njegova majka 1830. upisala na vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu gdje je proveo osam godina školovanja i spadao među najbolje njegove polaznike. Da bi mogao napredovati u vojnoj ljestvici prešao je 1832. godine na katoličku vjeru i školu završio u činu poručnika. Tijekom svoga školovanja upoznao je više polaznika pripadnika slavenskih nacionalnosti pa je to vjerojatno utjecalo na jačanje i njegove slavenske pripadnosti. Vjerojatno je već ovdje počela njegova literarna djelatnost, ali na njemačkom jeziku. Upoznao je i neke slavenske jezike pa se njemu pripisuje prijevod na njemački jezik pjesme Maj češkog pjesnika Karla Hyneka Mache .
Tijekom njegovog školovanja Petru je 1932. u Italiji, kao austrijski vojni časnik, umro brat Stevan. Njegova majka živjela je kod svoje kćerke Marije u Pisanici kamo se udala za Pavla Solarića.
Nakon završetka vojne škole bio je uvršten u slovačku pješačku pukovniju i službovao u Milanu. Petar Preradović je samo povremeno obilazio svoju majku i svoje rođake u rodnim mjestima oca i svoje majke. Najduža razdoblje nedolaska bilo je tijekom vojnog školovanja pa je kasnije u svojim sjećanjima napisao da je skoro zaboravio na materinji jezik, ali ga je uz malo truda ponovo obnovio.
Petar Preradović je živio u vrijeme kada je jačala nacionalna svijest i u Hrvatskoj koja Preradoviću nije bila nepoznata. Iako je dugo boravio izvan rodnog prostora, bio je emotivno vezan za područja svojih roditelja. Pod utjecajem hrvatskih iliraca ojačala je i njegova ljubav prema materinjem jeziku. Dopisivao se s mnogim suvremenicima: Stankom Vrazom, Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, Ivanom Trnskim… Umro je 18. kolovoza 1872. godine od vodene bolesti u Fahrafeldu u Donjoj Austriji, a 1879. njegovi posmrtni ostaci su preneseni u Zagreb u stavljeni u arkadama na Mirogoju. U Grubišnom Polju njegovo ime nikad nije bilo zaboravljeno.