Pregled posta

.neka bude tako uvijek.

Uh, Zahvaljujem na današnjem danu iako nije bio kakav bi trebao biti. Iako je to i dobra stvar. Jao ej, dok sam tražila ključ da zavidam pipu od vode koja mi curi, našla sam neki silikon koji je za parkete ali pisalo je na njemu da je i za rubove oko zida i poda itd. Nije baš bijeli nego je onako oker. Ali, svejedno dovoljno dobar da prekrije one crne mrlje u kupatilu kod kade, wc školjke i na rubu zidova. Najprije sam ga morala odčepit jer je očito bio dosta star, ali je funkcionirao. I probala ja, i bilo je zanimljivo.. Onda sam dobila ideju da bi mogli preuredit pločice, što to nije problem, većinom ljudi sada više ne ruše stare pločice nego postavljaju nove na stare..i naravno farbanje cijelog stana koje se već dugo vremena kruži na kauču kao razmjena informacija..Baš se veselim proljeću i tom farbanju i veselim se kako neće sve više biti žuto od cigareta (neko vrijeme haha) i sve će mirisati na boju. :D

Danas sam skužila, kako je bilo lijepo vrijeme, i jučer, tj kako se vrijeme počelo mijenjati na bolje, iako za sutra najavljuju kišu, da su ljudi nekako izvan sebe. Nikome koga sam danas vidjela, a inače na poslu imam kontakt sa jako jako puno ljudi, nije dan bio dobar. Ili je jedan bio čangrizav, ili je ovome sve padalo, ili čovjek nije znao gdje mu je novčanik a bio mu je u ruci, ili sam ja tražila mobitel, nakon što sam se spremila za posao i da ću krenut u auto, tražim ga po cijelom stanu i autu i još si mislim zakasnit ću, skužim da mi je u ruci...fora je kako vrijeme utječe na neke ljude, na većinu ljudi. Ustvari, kako sve utječe na ljude :) vrijeme, događanja u novinama, kad netko nešto kaže, većinom to bude nešto loše a ne nešto dobro, jer kad je nešto dobro ljudi se samo nasmiju i odu dalje a kad je nešto loše onda bi proveli cijeli dan na tom mjestu samo pričajući o tome kako se to dogodilo zašto se dogodilo kako je svijet okrutan kako nema Boga i tako dalje i tako bliže.

Opet sam debela, jučer sam rekla da neću jest navečer pa sam pojela dva tanjura bolonjeza i bilo mi je tako žao da sam skoro pa namjerno išla spavat haha :D

Jučer mi je bio prvi dan prave meditacije. Došla sam doma, obukla se za po doma, sa kroksicama naravno i krenula prema moru. Sreća je da živim blizu mora. Svemir mi je dao taj blagoslov da mi je more nadohvat ruke. I šetam tako po cesti, ono nešto se gradi, radnici rade nešto, pozdravim, neka je čudno što ljudi i pozdravljaju, danas je i pozdrav počeo biti kao ono tipa "jel to nešto za jest?", i onda vidim sve te vile pored mora, 4,5 zvijezdica, malo ljudi vani. Čudom sve stariji koji njeguju svoje povrće ili cvijeće..ili se neki stranci šetaju..ali nebo je divno, toliko divno da vidiš samo par debelik ovčica i ostalo je samo sve preksano plavo plavcato svijetlo nebi sa malim ali jakim suncem. Došla sam do mola, prije kojeg je jedan mali parkić koji sivoj boji plaže i malo betona i plavoj boji mora, svojom šarenošću daje onako, mali dašak još veće sreće. Skinula sam gornju majcu jer mi je već bilo toplo od hodanja, tj malo samo ajmo reć brže hodala da probal izgubiti koju deku haha. :D sjednem se. Počela sam disati. Najprije sam pogledala oko sebe, i razvukla osmjeh od uha do uha. Bilo mi je žao na neki način što sam sama, da nemam psa, a mačku bi izgubila putem jer su se počele tjerat i onda moj mačor je još mlad ali je skužio da je sad to neko vrijeme i da treba nešto raditi..Ali nakon nekog vremena, ta mala tuga je nestala jer sam znala da je to vrijeme samo za mene.

Dakle izula sam kroksice, sjela onako u neki turki sjed i samo počela disati i pratila sam samo disanje, dakle pokušavala sam doći do toga da ne mislim o ničemu nego o tome kako dišem. Na neki način sam uspjela. Bar tako msilim, jer sam se dobro osjećala, iako sam bila svjesna da imam dosta problema i pizdarija ali to je stvarno pomoglo. Kada vidiš taj beskraj, tu tišinu. Zaista, nije bilo valova, nije bilo ničega. Samo malo vjetra, povjetarac malo jači tu i tamo ali inače sve je samo tišina oko mene. Stajala sam tako tolko dugo koliko mi je bilo ugodno..jer kad nije više ugodno onda nema više smisla jer se čovjek vraća u svoje staro stanje gorčine i ljutnje..bilo je predivno.. Onda sam se digla i počela rastezat..Opet sam malo disala, nekako dizala sam ruke kao da zahvaljujem i dajem počast svoj toj flori i fauni oko sebe. Krv je izcirkulirala i osjećala sam se dobro..Zadihano dok sam još malo se zgrijavala i onda sam malo vježbala, trčala na mjestu, skakaka, pravila se da skačem vijaču. Nije mi bilo bitno dal je to pravilno ili nije, bitno je da je meni bilo predivno..Otišla sam doma..Opet sam hodala, ovaj put sam trčala do onda do kad nisam skužila prvo živo biće na dvije noge ili na 4 kotača jer mi je neugnod da me netko vidi da trčim. Znam, glupo je ,al jbg.
Opet naletim na iste vile, ovaj put su bile još i ljepše, još sam više detalja primjetila, prošlo je par auta koji su me pozdravili, ja njih nisam skužila tko su ali sam svjedno dignula ruku. Osjećam se dobro na pozdrave..Onda opet radovi, opet pozdrav radnicima..Auti čekaju da se upali zeleno svijetlo, vidim nema nekog osmjeha na licu ali nema veze, kad prolaziš pored nekog, lijepo je barem dignut glavu.. I onda se ipak upalit taj smješak :D



I to sam htjela podijelit. Htjela sam da bude zabilježeno jer mi je taj dan bio divan dan. Ispunjen,ne koliko bih htjela općenito ali na neki način sam čak neke stvari uspjela spoznati u toj meditaciji. Meditirajte ljudi. Nije to nikakava filozofija niti nikakav vudu, to je samo poveznica između tvog uma i tvoje duše..to je stanje bez misli, i nakon nekog vremena naučiš kontrolirati svoje misli. Ja do toga još nisam došla ali znam da ću doći.

Go Your Own Way

Post je objavljen 09.03.2018. u 22:14 sati.