ne sjećam se vijesti o smrti klausa kinskog
i inače nije mi puno toga ostalo u sjećanju s kraja 1991.,
iz užarenog vremena koje je izobličilo moje obrise,
rastopilo čvrstinu mog prkošljivog duha.
za vrijeme turneja po njemačkoj pedesetih
glumac je dvaput pokušao samoubojstvo.
nisam više imao strpljenja za kaos u sebi,
objasnio je pobjedu obmana i rascjep sa stvarnošću.
ponekad ga se sjetim dok postrojavam riječi,
nakon što ih pronalazim po rasprostiranjima
zamršenih mreža nutrine na granici s ništavilom;
sjetim ga se dok obuzdavam žedni kaos dajući mu
da se napije hladne vode uvjerenja, zamisli, težnji;
sjetim ga se ustrajno podnoseći prijeteću prisutnost
dubine pada u nepokretnost, nesimetričnost, suvišnost.
biti strpljiv za kaos u sebi znači tragati, pisati, podnositi…
Post je objavljen 09.03.2018. u 17:54 sati.