Marketing
Odjeci putovanja - Sirija
Za prvi odjek putovanja, izabrao sam Siriju, najteži dio mojih dugogodišnjih lutanja... Teško je opisati moje iskustvo turističkim, prenijeti ću samo neke od crtica svakodnevice, bez eksplicitnih slika, pomalo i dosadno...no bolje i tako nego da pišem o stvarima koje nisu ni za pamćenje......
Na spoju istoka i zapada, prije 14 stoljeća, nastala je jedna od najstarijih civilizacija svijeta.
Glavno raskrižje povijesnih puteva, trgovačkih ruta, no i poprište krvavih sukoba koji traju do današnjeg dana.
Odjeci putovanja - SIRIJA
Ime Sirija, danas, zapadnjacima uglavnom predstavlja, rat, bol, krvoproliće. Područje na kojem vlada rat, gdje ne žele živjeti ni oni koji su tamo rođeni.
Imao sam priliku, nekoliko mjeseci života provesti u toj zemlji, doživiti je puno drugačije od medijske slike koju vidi većina ljudi zapada.
Tamo sam se našao na samom početku sukoba, dok je Sirija još , barem malo ,odisala svakodnevicom, dok su stanovnici imali nadu u mir, u nastavak “normalnog” života.
Iako svakodnevica nije isključivala konstantnu napetost, barem u rubnim djelovima zemlje, gdje graniči sa Izraelom, zemljom čije ime se u Siriji ne spominje, a odnos zemalja se, po meni, ne može usporediti sa nikakvim sukobljenim stranama u europi, ikad.
Najistaknutiji grad Sirije, bio je/još uvjek je Damask, mitski grad orijenta, naseljen još 9000 godina prije nove ere. Spoj arapske tradicije i modernog funkcioniranja metropoli 21. stoljeća.
No Damask, u svoj svojoj neodoljivosti, sjaju, pa donekle i glamuru, nije Sirija...
Neću pisati dugi post, niti je ovo klasični putopis s nekog turističkog putovanja. Put i posao tamo, bio je poprilično opasan, i turističko razgledavanje nije bilo opcija.
Slike, uglavnom slikane iz blindiranog automobila, govore tisuću riječi, dodat ću samo komentar na njih , dojam koji sam ja stekao.
Odmah ću dodati da je fotoaparat ili mobitel s kamerom, u ruci zapadnjaka, u to vrijeme bio ravan naoružanju, te da se zbog izravnog fotografiranja moglo upasti u gadne probleme… Stoga se unaprijed ispričavam na slabijoj kvaliteti fotografija.
Sirija, suprotno čestom poimanju kod nas, nije pustinjska zemlja, već plodno tlo, od kojeg je dio i vulkanski, te je idealna za zemljoradnju, no, iskorištenost je minimalna, dijelom zbog kulture lokalnog stanovništva, dijelom zbog konstantnog stanja napetosti od nastanka države Izrael, pa do današnjeg "vjerskog" sukoba.
Prikaz svakodnevice pograničnog gradića, manje od kilometra udaljenog od borbi ,za vrijeme obustave vatre...vodopskrba, tržnica, pa čak i pokušaj održavanja nastave... sve traje doprvog pucnja, zatim se ulice isprazne , no , nakon prvih minuta tišine ponovo napune. Nevjerovatno djeluje ta prilagođenost stanovništva ratu...
Našao sam se kod lokalnog trgovca (čovjek s crvenom maramom na slici) , za vrijeme jednog od ciklusa pucnjave i granatiranja, pod spuštenim roletama trgovine. Nije se previše brinuo oko , kako je rekao, "turista koji su došli širiti jihad.", smatrao je da će "great Assad" riješiti problem vrlo brzo. Zanimljiv detalj je bio konstantni pokušaj prodaje nekih od suvenira kolegi i meni, kuhanje čaja i dojam zadovoljstva jer su dva "bankomata" zapeli baš u njegovoj trgovini.
Cestovni promet, vozila, s posebnim naglaskom na prometnu kulturu, spadaju pod rubriku "kulturološki šok" ... Iako su ceste u poprilično dobrom stanju, vožnja se odvija u svim pravcima, neovisno o prednosti prolaska ili traci, a koncentracija vozača konstantno je na ispitu.
I za kraj, neke od situacija s kojima se trebalo svakodnevno nositi. Nije lako obavljati posao ikakvog tipa, susrećući se s tenkovima, sigurnosnim punktovima ( drugo ime za oružane pljačke automobila ), nagaznim minama, i ostalim strahotama koje rat nosi sa sobom
Na žalost, moje putovanje Sirijom nema romantičnih priči, ni prekrasnih obilazaka kulturnih spomenika...sve ono što bi jedan putopis ( sve ono što će moji daljnji putopisi imati)... samo šturi prikaz sivila svakodnevice, danas već raseljenog naroda, zemlje koje više nema.
Post je objavljen 09.03.2018. u 11:23 sati.