...i lijepim i lijepim...
tapete su taaakkkoooooo cvrste da je trovremenski taft koji betonira kosu mala mica maca naspram njih!
Jucer sam pustila suzu.
Za sto?
paaaaaaa...trazila sam svoje pare, ustvari molila dio svojih para koje sam zaradila u 11om mjesecu prosle godine.
Ne u facu...
Ne preko telefona...
Nego mailom...
I opet sam se osjecala kao da prosim....ruzan i tuzan osjecaj......
...uuuffff....
Ne razumijem ljude koji to rade za zivot.
Mislim prose.
...ne kuzim...
Ok, druga je to vrsta to je njima zarada, a meni je bilo moljakanje nečeg mojeg. Da, bit će da je u tome razlika...
Uskoro će 8, već kasnim s proizvodnjom bar pola sata...ali šta se može...
Jučer je bio 8.mart...ne ožujak nego 8-mi MART!!!
Sjećam se kako sam jednom tom prilikom kad sam bila neki 5-6-ti razred osnovne škole uzela mami pare iz novčanika da istim tim parama odem preko ceste u dućan i kupim joj set čaša.
Za 8-mi mart.
Jer tada se darivaju žene/mame/....
Mislim da je to mama poprilično dobro primila (koliko se kroz maglu sjećam nisam taj puta dobila batina) iako smo u tom trenu stanovali u zgradama solidarnosti što puno govori o imovinskom stanju u kome smo bili.
Ja sam jučer kao prava žena dobila cvijet i čokoladu.
Da definiram...orhideja i ferero rosher.
Naime Sedad je iz krajeva gdje žene i dalje darivaju za 8-mi mart.
Jako mi je to simpa.
Definitivno ima vrijednosti koje su kod nas pozaboravljane davnih dana.
Više je sve ostalo na viber naljepnicama i postovima na FBu, nema više opipljivih stvari.
Osim ponekad.
Tu i tamo naletiš na nešto/nekoga....
A ja i dalje iako kategorički tvrdim da sam odustala, sanjam o nekom tko će mi reći... Sretan ti dan žena ljubavi moja, ma sretan ti svaki dan...volim te..
Post je objavljen 09.03.2018. u 07:48 sati.