otac je vječito bio natmuren i ljutit
ljutit je lijegao i ljutit se budio
nekako se udomaćio u ljutnji
ili bolje reći ljutnja se udomaćila u njemu
ni u čemu nije uspijevao pronaći radost
kada je sadio ovaj voćnjak
bio je ljutit kao bijesan pas
kad nas je pravio
svih svojih šestero potomaka
bio je bijesan kao ris
možda i pijan
kada je tesao drvo za križeve
proklinjao je Boga i sve svetce
ljutit je bio kada je odlazio u šumu
da lovi divljač
ljutit
jer je bio bačen u svijet
u datost kakvu nije želio
u obitelj koja je kuburila jedva spajajući kraj s krajem
otac alkoholičar rijetko se trijeznio
majka bogomoljka skrbila je samo za Krista i njegove potrebe
troje slaboumne braće jako su voljela koze
za Božić bi pristigao velečasni Strikan i umjesto poklona
zavukao mu ruku u gaćice
suseljani su bili podrugljivi zluradi grubijani
radnja se odvijala u škrtom krajoliku
idealnom za tucanje kamena
i kažnjeničku bojnu
u toj zabiti, u osamljenim kućama na brdu
fojbama i napuštenim rudnicima mrkog uglja
povremeno su se događale
zbiljske strahote i okrutnosti
ljutit
jer nije imao snage nadmašiti svoju sudbinu
nego je uz škrgut zuba živio
osamljen
promatrajući ponekad oštricu
sječiva sa žudnjom
kakvu nikada nije osjećao prema
Ženi
da mi je netko ikada ponudio život pod ovakvim uvjetima
nikada ga ne bih prihvatio, znao je reći s vremena na vrijeme
mnogo godina kasnije, nakon što je zakiselio zemlju
u kojoj je počivao
našao sam da su to riječi Dostojevskog
međutim, oca nikada nisam vidio
da drži knjigu u rukama
Post je objavljen 07.03.2018. u 15:01 sati.