Pregled posta

.nekad riječi teku same od sebe i nikako da prestanu da teku...

..i vrtiš glavom kad ti mater reče: bit će bolje, nećemo se žalit..ako misliš da si rođen za nešto puno veće, posrane postole nemogu te smanjit.
o tome ja govorim. pisat ću bez ikakvih gramatičkih pravila jer mi trenutno to nije ni bitno. osjećam se govno. kao najveće govno na svijetu. novci služe da uzmeš ih za sebe, da se cili život imaš čega sramit. gibonni je napravio ovu pjesmu bolju od svih njegovih pjesama koje su divne da divnije ne mogu biti. ali ova pjesma, ovo je pjesma koja savršeno objašnjava kako si čovjek može lako upropastit život i kako nakon nekog vremena bude svjestan. bude svjestan nakon što skuži da su svi već negdje. svi su neki kurac napravili od života a on još uvijek živi dan za danom, još dan nije ni zavšrio a on čezne za drugim danom da baci jedan šut. bila to droga, bila kocka ili bilo što drugo što mu je bitnije od njega samog. i ta njegova mama na kraju. koliko mu ona govori i kaže kako to nije nikakvo riješenje i kako sakriva novac a zna da će ga nać. i svejedno da voli. jer mu je to mama. na kraju mu kaže, od toga nema kruha, neka drugi idu naprijed, SAMO TI MI DOĐI NAZAD. kad kaže tu rečenicu cijela se naježim. možda zato jer imam sličnu situaciju. s time da ja nisam majka. mogla sam. jednom sam mogla biti majka ali sam odlučila da neću biti majka. odlučila sam da bi me dijete ubilo. novcem. kakvo je to razmišljanje jedne žene? što to je uopće razmišljanje? to je sranje. zbog toga žalim. i žalit ću cijelog svog života zbog toga što sam napravila. svi vi koji govorite da dijete košta..pa dijecu se ne kupuje na placu. dijete se rodi iz nekog razloga. iz nekog jebenog razloga si se i ti rodio. i ti. i ti isto da. dr house je rekao da tamo negdje raste drvo koje tebi daje zrak i da mu sigurno duguješ ispriku. svi smo tu zbog nekog razloga. mome dijetetu je bilo zabranjeno rodit se. iskrvarila sam ga. svjesno. svojom željom. jer me bilo strah da neću imati novaca da mu kupim pelene..a sada razmišljam na taj način da kada žena sazna da je trudna, onog trenutka kad skuži da je trudna, svemir se toliko posloži da napravi da sve bude u redu. i sve bude na kraju u redu. neznam dali me razumijete ali ja se ovjde želim ispričati njemu ili njoj što ga/ju nisam rodila. ajmo reć neka bude on, jer ako je ona, imala bi više sranja u životu..ili možda bolje da joj pišem u ženskom licu jer se onda mogu poistovjetit s time što je izgubila dobila itd, jer neznam kako bi muško razmišljao..tj imam tu polovicu koja kaže da nismo dovoljno odgovorni za bebu. trenutno..a kada ćemo biti? ajde mi reci..kada ti budeš našao drugu a ja nikog? možda tada. ako se desi ovo čega se bojim onda sam ja propali čovjek.

Za mene ne postoji nitko drugi. ja neznam za drugačije tako da onda bolje da budem pale sam na svijetu. iako neću na kraju skužitit da je bolje da ipak nije to bio san jer pale nije znao da će izumit internet. ovo mi je čak malo i smiješno. nekako se osjećam bedasto što ovo pišem. danas sam imala slobodan dan koji sam prespavala i prejela..zamisli ovo: išla sam si skuhati nudlse i skužila sam da sam stavila previše vode i na prozoru sam vidjela kako sam debela i isključila sam struju i išla u krevet plakat, vraćajući se natrag u kuhinju po kruh, maslac, marmeladu i med. ovo je sigurno za neku dijagnozu. neznam za što bi drugo bilo. za čašu pive možda..ajde onda da krenemo na oprost..

dragi mili,
dogodilo se to jednog sunčanog dana, tata ti je bi u kući, ja sam čistila garažu. sad sigurno misliš, ali što nebi trebalo biti obratno? ha, u našem slučaju ne..ali valjda smo zato i slatki. možda i jesmo stvoreni jedno za drugo tko zna..biti ćemo kad nebude on sam sebi najbitniji na svijetu. neznam zašto se stalno uvjeravam da će to nešto biti u redu kada ide samo prema gorem. no dobro. bio je sunčani novembarski dan. meni su kasnile one stvari koje cure dobe kad malo odrastu. kasnila je ona desetak dana ali meni ti se to inače dešavalo pa se i nisam toliko brinula..dok mi nisu znatno počele rast cice. baš su narasle toliko da su bile čvrste kao najbolje napravljene cice nekoj holivudskoj zvijezdi. čak bi ti to i pokazala ali to se tu i ne smije a i ljubavi, svoje tijelo nikad nikome nesmiješ pokazivat samo tako, jer netko to želi. svoje tijelo pokazuješ samo onom čovjeku tko je vrijedan toga i tko ti dokaže da je dosljedan da ima tu privilegiju vidjet tvoje cice. dosta sam puta kupovala test na trudnoću upravo zbog tih neredovitih stvari. i taj put sam ga kupila. bio je roze boje. išla sam piškit normalno . bila sam pod stresom, nervozna...ali znaš šta? kao da sam znala, sad kad se malo vratim nazad..imala sam neki hint da je to to...da ti ipak postojiš u mom trbuhu...evo i sad mi kasni dva dana ali dobit ću jer nema razloga da ne dobim if u know what i mean.

i pokazale su se dvije crtice. nakon 5 minuta čekanja..a i prije, ali da budem sigurna ja sam kao još čekala..i pokazale su se. neznam koju bi riječ, ili rečenicu napisala da opišem to stanje, taj osjećaj koji sam ja imala. nisam ludila, nisam histerizirala, nisam plakala. bila sam smirena i nisam mogla vjerovati. odmah su mi se u glavi počele prikazivati slike dijeteta u ruci, bolnica, trbuh, sestra sa svoje dvoje(sada troje) djece, moja mama, i naravno ON. ček malo..sad kad sam pročitala ovo gore da sam ja čistila garažu a on je bio u kući, čudno je da sam u garaži napravila test..znači desile su se normalne životne stvari koje se dešavaju..završila sam s time došla u kuću itd..da sad ne pišem gluposti jer sam se ionako već izgubila u svemu ovom tekstu.
i onda sam mu rekla. ljubavi vidi. pokazala sam mu test. gledao je. šutio. ja sam šutjela. nastala je tišina. ogromna tišina koja se mogla najtupijim nožem rezati. i onda je rekao: ljubavi pa ti si trudna. da, trudna sam. i što ćemo sad..? nazvala sam ginekologicu u nadi da će mi reći da možebitno da je fals pozitive i nek napravim drugi test. no, naravno nije mi to rekla. rekla mi je ako mi toliko kasni koliko sam joj rekla da sam sigurno trudna i da ne trebam uopće razmišljati da nisam jer da su današnji testovu pouzdani blabla. naručila me za pregled. dobila sam tvoju sliku. trudnoća uredna.

ON je počeo radit. moglo se osjetit koliko je bio prestrašen. s obzirom na našu situaciju koju nisam još spremna podijelit imao je razloga biti prestrašen. prošlo je tako par dana i mi smo s time živjeli. normalno živjeli, par puta na dan smo to spomeuli kako sam trudna. bilo je tu i smijeha, bilo je i raspravljanja o tome kako ćemo reć mojima, njegovima, kako ćemo sve to, a nismo ni znali kako se zovemo..ali osjetila sam strah. počelo me svega biti strah. rekla sam mami koja je bila šokirana, što je i mene šokiralo, umjesto da bude sretna..danas me eto, ne pita kada ćemo imati djecu.
i onda je došao taj dan kad sam spomenula AB. znaš što to znači jelda? razgovarali smo o tome ja i tvoj tata. u ovom trenutku to zvuči lijepo. tvoj tata.. rekao je što god ja odlučim on je uz mene. sigurna sam da je molio boga da se odlučim na ovu opviju gdje ti više nećeš postojat.
i tako sam ja provela dane guglajući, istraživala sam, koje su posljedice, koja je cijena, gdje to mogu napraviti, na koji način..kad su manje više saznali svi oni najbliži koji su trebali saznati nitko nije ni razmišljao o AB. osim par ljudi koje neću reći tko su.

i eto, odlučili smo se na to. nakon vađenja svih nalaza otišla sam u bolnicu. ležala sam tamo jedan dan. pored cura koje su bile tamo iz istog razloga. čak sam vidjela jednu koja je bila u istoj srednjoj gdje i ja. čudni neki osjećaji. nakon što su nam sve objasnili, odeveli su nas u sobe. bila sam zajedno u sobi sa još 3 cure. sve su većiom bile moje dobi, osim jedne koja je bila malo starija i koja je jedina bila primorana napraviti AB zbog zdravstvenih razloga i rečeno joj je i da se odluči na porod, da dijete sigurno nebi preživjelo. druga cura je bila totalna flegma. ne želi dijete jer već ima jedno doma i to je to. čak se i smijala..mislim, dok smo pričale jedna s drugom smijale smo se sve, ali ona se nekako posebno radovala tome..mi ostale nismo..mi smo samo čekale da to završi.."supružnici" nisu smjeli biti s nama neko vrijeme, ali kasnije su ih pustili. ova treća cura je išla na faks, i to medicinski,možda se i varam, možda ga je i završila pa je išla još samo na neki dio jer mi je u sjećanju da je radila na hitnom traktu..dobro nebitno..ona je bila tužna i bilo ju je strah..ja neznam kakva sam bila u očima drugih. vj prestrašena, tužna i razočarana. mislim da ja jedina od svih tih cura nisam imala nekog konkretnog realnog razloga to napraviti.ON je bio stvarno divan samnom, kad mi je došao u sobu poljubio me, pitao dal me boli i bilo mi je stvarno lakše kad je bio uz mene. odvezli smo se kući..e da, nakon tog, trebala sam još otić na pregled nakon prve menstruacije i da uzmem papire. dan danas još nisam otišla. uvijek nađem neku izliku da ne idem.

nakon tog događaja, naravno ništa više nije bilo isto, još uvijek nije, iako se mi pretvaramo kao da se to nije ni dogodilo. tužno je to. ubila sam nečiji život. ubila sam tvoj život. ubila sam ti nadu u bolje sutra. tko zna, možda si mogla postati neka luda superznanstvenica, ili rok zvijezda. možda si mogla promijeniti svijet. možda bih se uz tebe naučila kuhat. nikad me nećeš moći nazvati mamom. ljudi kažu: to je samo fetus. je, ali nije. nakon što to napraviš, to nije samo fetus. ti nećeš imati maturalnu večer koju bi sigurno mrzila i išla bi ti na živce. nećemo imati one majka/kći svađe gdje ti ja pokušavam nešto objasniti kao veliki čovjek a ti kao mali čovjek me ne želiš slušati iako znaš da sam u pravu. jer su mame uvijek u pravu jelda? čak i kad nisu :) mame uvijek svojoj djeci žele sve najbolje čak i kada to tako ne izgleda..zanima me što sam ja tebi napravila? dali sam ja tebi napravila sve najbolje ili sam ja najgora (ne)mama na svijetu? nikad nisi osjetila ljubav, osim one u meni, koja je stvarno postojala, ljubavi moja. makar na sekundu. makar na par dana. jer to se ne napravi samo tako, dok kažeš keks i sve je gotovo. ja sam ovo napisala i to zvuči kao da sam to napravila da izgleda kao najnormalnija stvar ali nije tako. molim te, vjeruj mi. želim iskreno da mi vjeruješ. oprosti mi što sam ti uskratila život. oprosti mi što nemaš prilike vidjeti kako život može biti lijep. oprosti što se nikad nećeš poljubiti sa dečom. oprosti što nećeš nikad imati prijatelje. oprosti što nikad nećeš imati roditelje. oprosti što sam napravila da nestaneš.



s druge strane, barem nećeš vidjeti kakve sve grozote se dešavaju na ovome svijetu, što sve ljudi rade samo da bi se obogatili i koliko ima oholosti u svijetu. barem te nitko neće povrijediti toliko jako da cijeli dan plačeš u svojoj sobi..ali ja sam te već povrijedila. možda i više nego bilo što na svijetu...

teško mi je sada više ni pisati draga moja cvjetočka. ali ja znam da ti svejedno postojiš. jer svaki život koji je stvoren, tijelo ode ali duša ne. možda si ti negdje sad pored mene i ljutiš se na mene, a možda i ne. možda se uopće ne ljutiš nego me shvaćaš i znaš da sam morala to ipak napraviti jer ne želim da patiš zbog mene. to najviše na svijetu ne želim. tu si negdje sigurno. čuvaš me kao i sve drage osobe koje su otišle iz mog života. znaš, ja sam ti samotnjak i nemam nikog, osim onih gore par ljudi koji su mi otišli kad sam se najmanje nadala. a tebe sam namjerno ostavila. znam da slijedi kazna za mene. možda sve ovo i je neka vrsta kazne...nekad se uhvatim u kontradiktornosti jer stalno govorim da sve zlobe koje se naprave su za nečije opće dobro iako čovjek u tom trenutku to ne vidi, jer ne može, jer je tužan i shrvan, ali onda nakon nekog vremena mu se nešto tako lijepo dogodi a ima poveznicu sa ovim lošim da skuži da ipak se ružne stvari dešavaju s razlogom..znači vjerujem u to a onda se nađem da kažem da je ovo kazna za mene ili da mi slijedi kazna..neznam.. da li je sve ovo što sam napravila ipak napravljeno za neko moje opće dobro koje sada ne vidim ? da li je to neka lekcija koju ću kroz život naučiti i ne više ponavljati greške koje sam radila, nego ih popraviti i napraviti drugačije da se više ne opečem? neznam draga moja, znam samo da mi je došlo da ti kažem oprosti mi.

često razmišljam dali ću ja jednom imati djecu. tko zna, ako ih budem imala, super..ako ih ne budem imala, sigurno će za to postojati neki razlog..sve mi ovo nekako ide u krivom smjeru pa ću ovdje stati..htjela bih pisati o lijepim stvarima ali mi valjda ne ide. haha.

.malo Balaša.

Post je objavljen 06.03.2018. u 21:19 sati.