Marketing
München
Iako je ožujak, imala sam želju zabilježiti put u München u prosincu. (Počela sam pisati još u siječnju, al nisam do danas stigla objaviti, a mučio me i odabir fotografija kojim imam, kao i obično - previše)
Prosinac mi je jedan od najdražih mjeseci u godini, nije to samo radi blagdana, iako oni svakako doprinose, no gotovo sve najvažnije stvari su mi se dogodile upravo u tom mjesecu.
Na kraju godine ipak postoji neki umor, na poslu pokušavamo završiti sve što možemo da se godina bolje zaključi, a i godišnji kad smo koliko toliko napunili baterije bio je već daleko iza nas.
Odlučili smo uzeti 2 slobodna dana, petak i ponedjeljak i malo se maknuti od svakodnevice. Nisam htjela ići nigdje gdje bi ove godine advent bio previše izreklamiran (dosta mi je bilo ovog zagrebačkog, svaka čast, sve je lijepo izgledalo, bilo je puno događanja i drago mi je ako je ljudima i gradu donio zaradu, al osobno mi svaki advent znači preveliku gužvu u gradu i problem traženja parkinga svaki dan kad se vratim s posla – ali ok, mogla sam živjeti i na periferiji i ne imati takve probleme pa se stvarno nemam što žaliti, nego sam nekad lakše, nekad teže, ovisno o danu i raspoloženju prihvaćala situaciju i nekad se po 15 minuta, a nekad pola sata, 40 minuta i duže vozikala centrom uz glazbu po mom guštu i probala ignorirati činjenicu da je i 90% vozača oko mene preživčano, sve dok netko nije otparkiravao, a ja sva sretna uparkirala na to mjesto, čak i 15ak minuta dalje od stana.. ali pješačenje je zdravo :-)
I tako izbor je pao na München. D. je već bio tamo i svidio mu se. Drugi dans e išlo u Nünberg, ali mi smo to preskočili jer smo htjeli laganini po Münchenu, a na povratku, treći dan, stali smo u Salzburg.
Agencija je bila super, cijena skroz ok, vodič odličan. Vožnja je trajala dosta dugo, ali ok, pauze su bile svaka 2, 2ipo sata, stajališta su također bila ok.
Neću puno o znamenitostima u gradu, napisat ću par stvari koje su mi se svidjele, s odmakom doduše :-) Cijelo vrijeme, između shoppingiranja i odmaranja u pivnicama i kafićima, razgledavali smo sve crkve i znamenitosti na koje bismo usput naišli.
Stari i novi sud. Izgledaju zaista reprezentativno.
Marienplatz je glavni trg Münchena. Tamo je predivna neo-gotička zgrada vijećnice Neues Rathaus (Nova gradska vijećnica) sagrađena u 19. stoljeću. Fasadu vijećnice ukrašavaju minijaturne statue poznatih povijesnih osoba, a na visokom tornju nalazi se glockenspiel koji se sastoji od 43 zvona uz koja su postavljene mehaničke marionete koje igraju scene iz prošlosti Münchena. U toranj se može popeti dizalom, ali kad smo mi naletili, bilo je zatvoreno.
Najzanimljivija je Frauenkirche, Katedrala Naše Gospe. Ta je crkva postojala tamo još od 13. stoljeća, no kako se grad povećavao, u 15. stoljeću donesena je odluka da se proširi i ta crkva. Gradna je trajala 20ak godina, a glavni graditelj bio je von Halsbach. Na ulazu u katedralu nalazi se udubljenje u obliku stope, naš je vodič rekao da odgovara cipeli broj 43 te se naziva „đavoljom stopom“. Navodno je graditelj sklopio ugovor s vragom da mu on pomogne da što brže i što kvalitetnije dovrši gradnju, a zauzvrat je vrag od njega zatražio da crkva nema niti jedan prozor. Tako je on vraga odveo upravo na mjesto gdje se nalazi ta stopa i kad je vrag stao tamo, zaista nije vidio niti jedan prozor i bio je oduševljen time. Nije vidio čak niti prozor skroz ispred stope jer se tamo baš zgodno nalazila neka skela. Kasnije je vrag skontao da crkva ipak ima prozore i bio je ljut na graditelja pa navodno zbog toga oko crkve uvijek kruži hladan povjetarac.
Mogu reći samo ovo: kad sam stala na to mjesto, zaista nisam vidjela niti jedan prozor osim tog prozora ravno ispred sebe, a iako je bila zima pa je bilo hladno, oko te crkve je zrak bio stvarno najhladniji i najviše je puhalo. :-)
Advent je bio puno skromniji od našeg u smislu događanja i kićenja (pogotovo količinski), ali su mi zato njihove kućice bile genijalne, drvene predivno ukrašene, toplo božićno. Svidjelo mi se i to što su svi ti „štandovi“ odnosno adventske drvene kućice nudile različite proizvode na prodaju. Primjerice, puno njih je prodavalo ukrase za bor, ali svi su imali različite ukrase, imala sam feeling da ne mogu isti ukras kupiti na još 10 drugih štandova, moguće da je na nekima bilo tih „duplikata“, ali to nisam vidjela. Svidjeli su mi se stakleni ukrasi koje ljudi ručno rade. I onda sam sljedeći dan zaboravila kupiti ukrase koji su mi se činili najoriginalniji (htjela sam predivnu staklenu sigu). No kupila sam par drugih.
Zatim, cijeli centar miriše po ušećerenim bademima koje peku pred kupcima :-)
Nisam jela kobasice jer ih ne volim, ali uspjeli smo ručati u jednoj od najpoznatijih pivnica koja prima 1000 ljudi.
Vodič nam je rekao da ako uđemo unutra i vidimo stol za npr 6 ljudi, na kojem sjede četvero ljudi, slobodno sjednemo na preostala dva mjesta jer se to tako tamo radi i to je skroz uobičajeno. Tako smo i napravili. Hrana je bila odlična (a ja sam dosta izbirljiva), cijene skroz normalne, hoću reći, ni u Zagrebu u restoranu ne bih platila puno manje. Pogotovo jer je München jedan od najskupljih gradova u Europi.
Dalje, dok sam se probijala prema toaletu, kao da sam bila u jednostavnom labirintu s obzirom na veličinu pivnice, međutim, na svakom koraku sam čula hrvatski jezik. Jedan mlađi konobar govorio je starijem: „A što ću, zaj**a sam i gotovo!“
Jela sam gulaš-supu te biftek u umaku od papra i ono.... nemam niti jedan prigovor, osim da bih se sad teleportirala tamo i pojela još jedan :-)
Bili su posluženi i genijalni pereci, uh!
Ono što je valjda najskuplje su pića. Obožavam kavu i pila sam je gdje sam stigla, no ona je bila svugdje blaga katastrofa, a cijena joj je oko 5 eura. Eto. kad idem na takva putovanja, pripremim se da je nešto skuplje, nije mi žao platiti i više, pa nisam svaki dan u europskim gradovima, ali problem je što je stvarno bila loša. Kad se sjetim Rima gdje sam nadomak Fontane di Trevi popila izvrstan cappuccino za samo 2 eura, ovo mi je bilo smiješno. Sjećam se da sam u Rimu komentirala da su kave u Zg iste cijene, a puno gore.
Pivo je isto oko 5 eura.
U petak smo ručali u robnoj kući, nešto kao kantina, izbor hrane je bio skroz dobar, a i tamo sam primijetila dvije cure koje su radile na blagajnama, a pričale su hrvatski.
Svidjele su mi se i robne kuće, jao.. toliko izbora, nisam ni stigla proći jednu cijelu jer bi samo za dvije u centru trebalo dva dana. Pogotovo ne u subotu jer je bila ful gužva, vjerojatno su ljudi išli u predblagdanski shopping.
No subotu ujutro provela sam na jednom katu Karstadta oko satipo (i prešla možda četvrtinu samo tog kata) jer sam odlučila kupiti donje rublje. Većinu sam uzela bez isprobavanja, no trebalo mi je vremena i uopće proučiti čega sve ima. Uglavnom sam birala napamet rublje koje mi se po sastavu činilo ugodno i kvalitetno (danas žalim što nisam uzela više rublja od merina... pregenijalno nešto, unatoč cijeni). D. je našao neku fotelju (definitivno ih ima premalo za muževe koji strpljivo čekaju) i kontemplirao to vrijeme :-) Na žalost nisma imala više vremena da proučim ostale katove, tko zna na što bih sve naišla :-)
(Doduše, falilo bi mi i novaca, pa možda bolje)
U petak popodne sam u robnoj kući Galeria Kaufhof kupila par haljina i suknji, brzinski, a za sve ostalo što sam letimično vidjela – rekla sam – to ćemo u subotu.
rezultat shoppinga :-) trebalo je sve pospremiti u kofer.
No u subotu je u Galeriji bila takva gužva, posebno u podzemnoj etaži s delikatesama, no svejedno sam nakupovala što sam stigla, kave kakvih nemamo u RH, čajeve, neke likere, moje omiljeno gazirano piće Curiosity coke..
U subotu smo prvo došli na željeznički kolodvor jer tamo ima mojih omiljenih švicarskih čokolada Läderach koje mi je jednom prilikom donio D. s terena i u koje sam se doslovno zaljubila. OK, i sam kolodvor je prefora
U još par dućančića sam kupila neke sitnice, naravno, obišla sam i Body shop (genijalan šampon i piling za kosu Fuji green tea s kojim sam prala kosu u hotelu jer mi se onaj hotelski „from head to toe“ nije svidio), a kupila sam tamo i poklončiće za prijateljice za Božić.
Ful mi se svidila i knjižara na tri kata Kaut – Bullinger ... obožavam knjižare i pribor za pisanje, papire, bilježnice, rokovnike, boje, flomastere, .... sve! Faber-Castell pogotovo (najbolja oštrila!) Cijene su također bile paprene, a ja sma kao ljubiteljica pisanja pisama, a pisma šaljem i dan danas, kupila tri paketića s kuvertama i papirom za pisma :-) Jer, nešto sam morala kupiti u toj predivnoj knjižari.
predivni dućančići.. slikala sma ih još poprilično, al ne stanu svi u post :-/
Navratili smo i u neku isto tako mini robnu kuću s električnim stvarčicama, neka kombinacija chipoteke i raznih proizvoda... ne znam kako to opisati, kako smo bili natovareni, ja sam tu odlučila stajati na ulazu i čekati D. da kupi nešto što nam je trebalo i mislim se, stala ja do nekih kutija s proizvodima na snjiženju.. kao, ni ne znam što je to.. prvi put vidim, tko će uopće to nešto kupiti. No ljudi baš tuda navalili, premetaju po tim kutijama. Pa sam se pomaknula na drugo mjesto, uglavnom svima sam smetala. Mislim se, ja nemam pojma što ti ljudi kupuju, što god je bilo na obližnjim policama, meni je bilo nepoznanica. Osim baterija :-D
Još smo trebali ići u još veću robnu kuću s tehnikom, ali odustali smo. Previše hodanja, previše svega, previše nošenja kupljenih stvari.
U nedjelju smo na povratku stali u Salzburg, ali o tome ću u drugom postu.
Kad me na povratku D. pitao što mi se najviše svidjelo – bez razmišljanja sam mu rekla da je to bio europski štih koji je vladao gradom i činjenica da sam se nakon dugo vremena osjećala kao da sam zaista građanka Europe.
Kad smo se vratili doma, imala sam osjećaj da me nije bilo mjesecima, a ne samo tri dana. I definitivno želim otići u München ponovno i to što prije :-)
Post je objavljen 04.03.2018. u 15:52 sati.