(Stjepan Horvat, Čvor jugoslavensko izdanje broj 1, 1. V. 1971., str. 1)
(Stjepan Horvat, Čvor razbibriga broj 86, str. 3)
Zagonetač je naše ogledalo
Ni najveći optimisti nisu vjerovali da će „Zagonetač“ izdržati ovaj tempo izlaska s ovom količinom materijala koji se sada pruža zagonetačkom čitalaštvu. Pedesetak kartica različitih tekstova mjesečno i nije tako mali sadržaj što se u izdavačkim okvirima drži da je dostatno za tri normalna arka neke knjige. Naravno, sitan slog i nabit, bez bjelina, prijelom ovog lista omogućili su da na šesnaest stranica sadašnjeg formata stanu toliki prilozi. Sadržaj svakog broja je različit, no već ovim trećim brojem „Zagonetač“ se predstavio onakav kakav je u današnjem trenutku najbolji mogući stručni časopis. Prije samog pokretanja Zagonetača s mnogo strana i od mnogih eminentnih zagonetača i urednika obećana je svesrdna pomoć (i financijska i suradnička), što se ipak nije ostvarilo. Izostale su „udarne“ teme koje bi razdrmale pomalo već zaspale zagonetačke pregaoce, izostala je kolegijalna suradnja i još jednom je do izražaja došao naš mentalitet – brini se samo za ono što je tvoje, jer grijeh bi bio (ili je posrijedi nešto drugo?) da dođe do udruživanja zagonetačkih snaga u svim vidovima zagonetačkog izražavanja.
Ipak, „Zagonetač“ se pojavljuje i bez obzira na sve prepreke istinski zagonetači, koji u enigmatici ne vide samo sastavljanje križaljaka i dodatni izvor svojih zarada, prihvatili su ga. Njegovi suradnici, čiji je broj svakog dana sve veći (a pohvalne su mlade snage), ispunjavaju njegove stranice onako kako najbolje umiju. Jer da se čeka dok nekome sazri neka ideja proći će i ovaj naš enigmatski vlak i konačno – danas ne bismo imali u zagonetaštvu ono što imamo.
(Stjepan Horvat, Zagonetač broj 294, svibnja 1983., str. 1)
(Stjepan Horvat, Najskandi broj 12, 11. V. 1985.)
(Stjepan Horvat, Osmosmjerka broj 496, 18. VII. 2010., str. 31)