U ona vremena, bar tako mislim da je danas drukčije iako u nekim dijelovima svijete još uvijek žensko dijete nije baš bilo sreća u obitelji. U moje vrijeme se već bitno promijenilo pa ipak u jednome nije. Svaka potencijalna udavača, a bilo je i onih koje to i nisu bile iz razno raznih razloga, morala je imati pripremljenu dotu, auštafirung, opremu ili kako se sve to ne zove. Dakle žensko dijete, buduću majku se zapravo tretiralo kao robu pa je mladoženja mogao tražiti još svašta pride. E sad ne želim o tim vremenima, ali za mog djetinjstva upravo se ta dota pripremala u zimskim mjesecima. U kući moje bake bile su osim moje mame još tri kćerke, a niti jedno muško dijete. Svaka od njih je radila za dva muškarca pa i nije bilo vremena za osvajanje muških srdaca, ali dotu je trebalo za svaku pripremati. Tako bi u zimsku večer uz ženski svijet u kući dolazile i susjede. Bile su to radno-vesele večeri. Mi djeca smo uglavnom ležali na banku, slušali, gledali i spavali. Ženski svijet bi pripremio stol za muškarce jer kako bi oni pustili svoje bolje polovice da šalabajzaju po noći makar to bilo samo do susjede. Muški bi kartali, nešto stavili pod zub i pili. Zbijalo se tada puno šala, pogotovo kada su mislili da mi djeca spavamo, a kako bi kada je galama bila kao na vašaru. Žene bi sjedile na malim hoklicama u krug. Svaka je imala fertun koji je bio malo udubljen između nogu kao neka mala jama. To udubljenje bi napunile perjem koje je baka očerupala sa gusaka bilo da su guske bile nedjeljni ručak bilo da su se mitarile pa bi ih na vrijeme očerupala jer trebalo ga je puno za jastuke i perinu. Dakle svako se perce po perce uzimalo i čijalo tako da su se fini dijelovi pera skidali sa središnjeg šupljeg dijela. Tako fino perje stavljalo se u jastuk napravljen od tkanine inlet kroz koju ne bi moglo izaći. Perje je imalo običaj bježati pa je u te večeri kada se čijalo kuća bila puna pernatih pahulja. Žene su uglavnom raspredale seoske tračeve jer nisu smjele pjevati kako perje ne bi letjelo više nego dok govore, ali muški bi uvijek napravili neki „muški podvig“ posebno kada bi već lagano bili pod gasom. Svako društvo je imalo vragolana kojeg su se svi čuvali da što ne podvali, no ni drugi se nisu baš sustezali pa bi se jedan od njih digao kao mora „prošetati pijevca“, pa kada se vratio u kuću došao bi do ženskog društva i kihnuo na sav glas. Naravno da je perje letjelo posvuda, žene bi ga tjerale, galamile i naravno još više perja raspirile. A onda negdje blizu ponoći kada su muški već fajn pod gasom žene bi pažljivo pokupile svako perce jer vjerojatno bilo je to iste vrijednosti kao i zlato. Otišli bi svatko svojoj kući, petrolejke su se gasile, nas djecu bi odnijeli u krevet, često između bake i djeda. Tako bi se završila još jedna zimska večer.
• banak= dio peći, izdignut, ispod kojeg je bio ror, rol, rerna
• šalabajzati= ići koje-kuda
• očerupati= skidati čupanjem
• čijalo= skidanje finih dijelova pera sa osnove
• inlet= tkanina za posteljinu
• prošetati pijevca= izaći mokriti
• dota, auštafirung, oprema= otpremnina koju bi svaka udavača nosila sa sobom kod udaje
03.03.2018.
Post je objavljen 03.03.2018. u 10:02 sati.