Najvažniji dio svakog bicikla su žbice. Netko će vas možda uvjeravati da su to pedale, pogon, prijenos, ali ne nasjedajte. Kad su patentirane žbice, nastao je i bicikl. Žbice su poseban izum, jednostavan, a koristan. Sastoje se od tri djela: glava, tijelo, i matica. Glava je zadebljanje na vrhu koje čini čvrstu vezu sa osovinom kotača. Tijelo je izduljeni, ravni elegantni dio s minijaturnim navojem na kraju. Matica je spona između same žbice i obruča felge. Žbice su korisne samo kad su u skupini, kao pčele recimo. Tko je ikad vidio kotač sa jednom žbicom ili med od jedne pčele. Žbica je kao živac preko kojeg putuju informacije i zapovjedi od mozga do nekog mišića. Kotač je u centru samo kad su pravilno montirane i podešene sve žbice. To montiranje i podešavanje jednostavno je. Provučete žbicu kroz rupicu na osovini kotača, umetnete ju u maticu koja naliježe kroz obruč, rukom zašarafite maticu i to ponovite onoliko puta koliko ima žbica. Opisana radnja poznatija je još i kao pletenje žbica. Potrebno ih je pravilno ukrstiti, kako bi se postigla simetrija. Na kraju slijedi najvažniji dio, centriranje. Žbice je potrebno dotegnuti specijalnim ključem toliko da kotač bude savršeno ravan i dovoljno čvrst i kompaktan. Nemojte pretjerati, žbica može i puknuti, a kotač i cijeli bicikl onda gubi korisnu formu.
Zašto žbice pucaju? Razloga je više. One kao i ljudi mogu biti umorne, dotrajale, stare i kao takve podložne su pucanju. Mogu biti preopterećene i napete. I ljudi kad su pod dugotrajnim stresom, znaju puknuti. Znate li koje žbice najčešće pucaju? One iza zadnjeg lančanika, jer trpe najveće opterećenje. Većina ljudi nema alat za skidanje tog lančanika, pa neko vrijeme ignorira puknutu žbicu. Ja ga imam, mogu vam ga posuditi, ako zatreba. Kad vam u vožnji pukne žbica, odmah ćete znati. Čut će se pucanj, kao iz zračnog pištolja. Tad se odvoji, zapravo odapne glava žbice i odleti negdje. Nemojte ju ni pokušati tražiti, kao da zemlju propadne. Oslobođeno spone sa osovinom tijelo žbice počinje na sitno lupkati i upozoravati na problem. Kotač počne vrludati, kao da pleše. Puknuta žbica ne smije se dugo ignorirati jer povećava mogućnost pucanja još žbica, a to je već ozbiljan defekt. Može vam se dogoditi da bicikl morate gurati ili čak nositi. Poželjno je u tom slučaju malo otpustiti dvije žbice, nasuprot onoj puknutoj, jer postaju više napete. Puknutu žbicu treba što prije zamijeniti i kotač vratiti u centar, kako bi vožnja bila ugodna i sigurna.
Navodno da na negdje u bespućima interneta postoji mjesto koje se zove Zlatne žbice. Ne znam, nisam bio. Pričaju ljudi da je to nešto posebno. Da je to puno više od običnih žbica, zlatne eej! Ako je vjerovati pričama te žbice kao da pjevaju, čista poezija. Po potrebi se pretvaraju u zlatne gojzerice, zlatne stranice, zlatne žice, zlatne blende, čak i zlatne žlice. To mora da je nešto posebno. Ako na to mjesto nekad naiđete, neizostavno mi javite.
Post je objavljen 03.03.2018. u 00:35 sati.