Sanjala sam jedan san
san da hodam
po staklenoj žici
duga i tanka
ispod nje ništa nema...
Hodala sam po njoj
dok mi je rezala gole tabane
hodala i plakala
u strahu da ne padnem
u to golemo ništa...
Nisam vidjela njen kraj
niti sam znala kud idem
samo me vodila žica
tjerala me naprijed
iako bi nazad bilo lakše....
Žica se počela širiti
bila je sve deblja
pretvorila se u stazu
strah je nestao
a ništa je postalo sve...
Kraj staze je bilo cvijeće
ispod plavi ocean
nebo se prošaralo
veselim bojama
a na kraju staze bio si ti...
Tražila sam jednu pjesmu a neletjela sam na ovo...Nije da ima veze sa mojim riječima ali je vrlo poticajan video pa sam ga zato ostavila...Nadam se da će Vam se svidjeti...
Post je objavljen 02.03.2018. u 18:34 sati.