Na dan početka proljeća, uoči svjetskog dana poezije,
Društvo književnika Beograda večer je posvetilo
"Ženi kao pjesničkoj inspiraciji".
Ni snijeg nije omeo pesnike da dođu sa svih strana i okupe
se u pjesničkom nadigravanju koje smo vodili predsjednik
DKB i ja kao sekretar + voditelj.
Učestvovali su i pjesnikinje i pjesnici Društva književnika Beograda,
njihovi gosti i kandidati za prijem.
Ljiljana je čitala pjesmu preminulog osnivača
DKB,Tomislava Miloševića.
I odsutni pjesnici bili su zastupljeni preko njihovih
pjesama.
Milivoje Jozić je dao duhovitu stranu
žene kao inspiracije aforističara.
Bogatstvo DKB je različitost pisaca - koja se na kraju slije
u inspirativnu cjelinu.
Malo ih je vidjelo muške suze. Vrijedi im napisati pjesmu:
Muške suze
Muškarac je plakao,
Zbog mene
I za mnom.
Suze sam njegove
Videla.
Zauvek ih
Zapamtila.
Da li je još neko
Krišom plakao,
Ne znam,
I neću saznati.
Takve se suze
Kriju!
Od drugih.
Od sebe.
(iz moje knjige "Rumba", 2011.)
Dušan Živančević je pročitao svoju pjesmu
posvećenu ženi.
Ženi
Žena -anđeo čuvar ljubavi i tajni
Poluga koja pomera iz senke svet
U beznađu i tami safir uvek sjajni
Na kaputu starom uvek novi cvet.
ŽENA - njiva gažena, utrta a klasa
Zrno tamjana što miriše uz kandila plam
Vrelo smiraja kada sve se zatalasa
I ključ dveri utehe kad ostaneš sam.
ŽENA - buba mara na dlanu da pokaže put
Poslednja oaza željnom kapi vode
Uvek toplo gnezdo, uvek topli skut
Nečujna i tiha na braniku slobode.
ŽENA - najslađe vino za vidanje rana
Žar u pepelu kad gase se vatre
Sunce koje večno nad ognjištem grana
I na krovu čuvarkuća da temelj ne zatre.
ŽENA!
Post je objavljen 22.03.2018. u 06:01 sati.