Od sastanka do sastanka, od briefinga do briefinga, (pa cak i preko onih laznih, zakazanih upravo u vrijeme rucka), pozdravljanja i beskonacnog cmakanja sa kolegicama iz ranijih avantura koje su se smirile i uvalile se na posao u direkciji firme, polako sam doznao da cu svoj kruh zaradjivati malo teze nego sto sam ocekivao. Ili, u prijevodu, skoro da sam svojevoljno pretplacen na losije destinacije ove planete u iducih nekoliko godina, po sistemu "koliko para toliko muzike" s time da je za vise para muzika puno puno losija. A ja eto zapeo da uzmem vise, pa to ti je... Tko zna, mozda i promijenim misljenje/apetite s vremenom.
Top of the day je svakako bilo otvaranje bankovnog racuna u UBS-u, najpoznatijoj i, nemojte me sad drzati za rijec, najjacoj svicarskoj banci. To nije nikakva stvar za hvaliti se s njom, ali buduci da se mi vec dugi niz godina, kako na poslu tako i van njega zestoko zezamo na racun svih tipicno svicarskih stvari - bankarstvo, a pogotovo UBS su samo neke od njih - ulazak u tu instituciju je zbilja predstavljao "ma ne mogu vjerovati" potez. A samo zato jer je to mom poslu najbliza poslovnica neke banke uopce, inace smjestena u oooogromnoj zgradurini ILO-a, to jest Medjunarodne Organizacije Rada.
Vecerao sam u McDonaldsu, lijen sam setuckati uokolo i traziti dobre restorane i onda jesti sam, iako je Valentinovo (buahaaaaa, smrrrrccc ;-))) - zezam se, nije mi uopce tesko, samo ga prigodno spominjem) i za relativno jeftine pare sam se ugodno popunio... Relativo jeftine za zenevske pojmove, jer u ovom gradu srednje europske velicine zivi i radi nekoliko (desetaka) tisuca diplomata, njihovih porodica kao i raznoraznih stranih predstavnika i sve su cijene astronomske. Ipak je, pored New Yorka, Zeneva neki centar svijeta, buduci da u njoj stoluju sve relevantnije svjetske organizacije, od UN-a i svih mogucih njegovih ogranaka, preko mnogih uistinu vaznih organizacija i - najsvicarskijeg od svega, a opet toliko globalnog - Crvenog kriza, naravno. Ovo naravno je samo ironija, jer je upravo nevjerovatno koliko puno, previse ljudi, kada vide zastavu Svicarske, uzviknu: Vidi, crveni kriz!!! Ja nosim jednu majicu crvene boje sa svicarskih krizem u sredini vec godinu i pol i to je stvarno nenormalno koliko ljudi komentira "crveni kriz" kada me ugledaju. Coravo i neuko, 666 999 (zlo i naopako)... Kad smo vec kod crvenog kriza, znate li da je nedavno zavrsena dugo trajuca anketa u cca 180 zemalja svijeta, i to doslovno svugdje, ukljucujuci i stanovnike pustinje Kalahari, prasuma, sibirskih tundri i kojekakvih zabiti ove planete, i da je znak crvenog kriza najprepoznatljivijji simbol na planeti, ispred Coca cole, koja je na drugom mjestu. Hvala bogu, izgleda da je ostalo jos nesto covjecje u nama...
p.s. za one koji se pokusaju praviti pametni s komentarima na ovaj post u odnosu na mene, odmah najvljujem da ce biti brutalno uklonjeni o trosku vlasnika. bloga.
Post je objavljen 14.02.2005. u 21:32 sati.