Marketing
Nečastivi na filozofskom kružoku
Najbolja djela svjetske književnosti nastala su ili na otocima ili u zatvorima. Znam da bi mnogi, osobito insulani tipa 24/7/365 na takvu konstataciju odgovorili kako između otoka i zatvora i nema suštinske razlike. Mi ostali, trajno ukopnjeni na terrafirmi im naravno - ne vjerujemo i na njihove tlapnje odmahujemo rukom. Ti otočani su oduvijek bili čudna zvjerad. Oprezni, nepovjerljivi, škrti i na riječima i u gestama, posebno prema došljacima, dok su između sebe povezani u tajna zavjerenička društva za vremena bura i bonaca, a posvađani na mrtvo ime čim zapuše jugo.
Inšoma, kad ti u goste dolazi vrli pjesnik s otoka, duhovit, tugaljiv i sanjiv, razbarušeni meštar od pera, ali i kuhače, po vlastitom priznanju nesvršeni filozof, čovjek kojega je neke davne godine štufao ritam velikog grada pa je svoju sreću ili nesreću odlučio potražiti na dalekom otoku svojih predaka, onda je to dovoljan razlog da se u pravo vrijeme nacrtaš u književnom klubu pa slušaš, upijaš, uživaš i pomalo propitkuješ i sebe i njega ne bi li doznao je li i u razgovoru tako umiješan kao i u pisanju.
Stigli smo u klub kako i priliči, desetak minuta prije planiranog početka književne večeri, zauzeli pozicije na pristojnoj udaljenosti od bine ali opet ne previše daleko, naručili piće i uživali u muzici. Kako se obično u to vrijeme, momak zadužen za razglas užurbano uzvrti amo-tamo, namješta zvučnike, mikrofone i provjerava akustiku s maštovitim jen-dva, jen-dva, nisam posebno ni obraćao pažnju na neke nemušte zvukove koji su dopirali iz dubine.
Kako je vrijeme odmicalo, ti zvukovi su postajali sve učestaliji, i kad smo već počeli ozbiljno sumnjati u kvalitetu BOSE zvučnika, spazili smo nekog lika kako leži na podu, svađa se s bocom, zidom i stolicom, i svako toliko iz orošenog grla ispusti neartikulirani krik aaaaaaurghhhhhhh. Pomislio sam, božemi prosti da je progutao muhu celembrušu, pa da onda nesretnik grglja iz dubine duše ne bi li je izbacio van, ali izgleda da je ovoga puta u pitanju bila neka druga vrsta insekata.
Bilo kako bilo, književna večer je započela u revijalnom tonu, red najava, red doskočica, red pošalica, voditeljica Tanja prpošna i razgovorljiva, pjesnik Senko vrckav i duhovit kako i priliči.
No, urlator iz tmine, očito je poželio svojih pet minuta slave. Bio je masan i ljepljiv, mutnook i sav nikakav, ali nisam stekao dojam da se na književnoj večeri pojavio slučajno, tek toliko da se skloni od zimske noći, on je očito dobro znao tko je na pozornici, o čemu govori i piše, čak je u nekoliko navrata i glasno odobravao ono što smo svi zajedno mogli čuti. Ipak, lik je bio mortus pijan, u potpunom raskoraku sa stvarnošću, on je trubio svoje bez ikakve naznake da se namjerava zaustaviti. Muha celembruša nikako nije htjela van. Konobar ga je u nekoliko navrata pokušao smiriti, odobrovoljiti i začudo, takav pristup bi barem u početku i dao nekog rezultata, ali već nakon nekoliko minuta, opet bi se začula poznata pjesma - aaaaaaaarghhhhhhhhh, svistevidebiliidiotipusitamo aaarrrrrrrrrgggg.
Sve je to još izgledalo relativno bezazleno dok se on sa strane valjao po podu i nesuvislo dobacivao, ali kad je u nekom trenutku ustao i krenuo s flašom prema bini, nikome nije bilo svejedno. Čuli su se povici - zaustavite ga, ali i oni - nemoj, vidiš da ima bocu u ruci, ako je razbije, bit će krvi!
Naposljetku, sasvim neočekivano, digla se jedna gospođa iz publike, i premda niža za dvije glave od pijanice, suprotavila se nasilniku, spretno ga ščepala za kolet i u maniri rasne izbacivačice odvukla sve do vrata i šutnula van! On jadnik, vjerojatno sve i do sad nije shvatio što mu se zapravo dogodilo.
Naravno, hrabra gospođa je postala zvijezda večeri, ali nakon što smo se svi slatko nasmijali, shvatio sam da nas je na neki način i posramila. Bilo je muškaraca u publici popriličan broj ali nitko nije imao petlje napraviti to što i ona. Znam, nije ugodno, ali u takvim situacijama ideš linijom manjeg otpora, konačno, i ti si ovdje u ulozi gosta, nije na tebi da se svađaš s pijancem, NETKO prije tebe mora reagirati, ne znam tko, konobar, ako ne on - onda vlasnik kluba, ako ne on, onda zaštitar, ako ne on, onda treba pozvati policiju. I tako dok mi prođemo proceduru tko je za što odgovoran, ovaj već napravi dar-mar!
Pijani ljudi su nepredvidivi, i zapravo nikad ne znaš kako će tko reagirati. Iskreno, začudilo me što se ovaj neshvaćeni ljubitelj lijepe književnosti nije vratio na poprište bitke kod knjižice šesne, izgledalo je da će ustrajati u svojim namjerama ma kakve one bile i da se neće predati tako lako. Na sreću - odustao je. Nadam se da mu je na koncu došlo iz guzice u glavu. Ako je uopće ima. Na guzicu mislim.
Samo - sve bi to još dobro bilo kad bi nam samo ovakvi likovi zagorčavali život. Šta'š s njim, lud pijan, nevoljan... Pijanome čovjeku svi oko njega izgledaju pijani, samo je on trijezan. Za jednu rasnu budalu vriijedi isto - svi oko njega su glupani, jedino je on pametan.
Postoje razne vrste opijata. Osim tekućih, praškastih i plinovitih, ima i onih koji se ne nalaze na listama zabranjenih supstanci a bome kad malo bolje razmisliš - trebali bi. Moć i vlast opijaju ljude brže i snažnije od alkohola. Koliko se naizgled mirnih, tolerantnih i pitomih ljudi pretvorilo u tirane čim im se malo osladila vlast. Ne vide oni to, ne osjećaju, jednostavno su - pijani! A narod ko narod, sve to gleda, vidi i shvaća, ali opet razmišlja - hmmm, pa nije moj posa' da mu se suprotstavljam, ima valjda neko ko je zadužen za to, ko bi triba reagirat jel.
Možda društvo liječenih diktatora!? Osnovali bi ga oni, samo bi se vjerojatno međusobno pobili već na osnivačkoj skupštini čak i prije druge točke dnevnog reda - Izbor radnog predsjedništva.
Post je objavljen 27.02.2018. u 21:58 sati.