Slučajna riječ, slučajan dodir, slučajan pogled, sve je veća svjetlost što prolazi kroz mene, sve su dalje one moje sjene.
Nikom nisam ukrala tu vatru koja je spavala u tamnici duše. sama me obasjala i rastjerala sjene namnožene zadnjih godina.
Između prve i zadnje karike našeg postojanja u ovom vremenu je prostor koji nas je spojio te predivne noći kad su tvoje oči zaronile u moje i kao nježan cvijet ostale na mojim trepavicama.
Uz tebe ponovno osjećam, uz tebe caruje plamen i grije, uz tebe je odsjaj predivnog jutra i mir mekane noćne tame, uz tebe odlazim iz tog razrušenog grada i ostavljam kamen ispod kojeg me netko pronašao sklupčanu kao zmiju.
Pronašle su me skitnice i dovele do tebe da kao trag svjetla pratim svaki naš trenutak, svako naše lutanje koje nas vodi jedno drugom.
Polako... i slučaj više nije slučaj, a je li bilo slučajno... ili...?
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.