Tek lavež moje labrador- terijerke u predsoblju, otkrivao je diskretno kucanje na vratima.
Skočio sam iz crvene fotelje, prethodno kliknuvši na pauzu svog DVD playera.
Došepao sam je nekako do vrata i otvorio, a tamo je stajala ona, moje jedina i nezamjenjiva.
„Čemu nervoza?“ - zapitao sam se, koju je vidno odavala lupkanjem i laganim otresanjem prašine s partviša, čiji je štil čvrsto držala u rukama.
Tek u nekom promilu, od dva grama ukupne mase, sive nakupine u mojoj glavi, sjećanja su me vratila u prošlost, pa sam se nekako prisjetio, da joj dugujem novac, za otprilike, zadnja četiri mjeseca.
„Za čišćenje!“ - izustila je, zabuljivši se u moja ovčja prsa, čija su bradavice diskretno prekrivale naramenice od prevelike potkošulje.
„Da naravno!“ - osmjehnuo sam se i odskakutao do svoje pederuše.
Vratio sam se ubrzo, i dao joj stotinjak kuna.
„To je previše!“, rekla je
Nakesio sam se i tek onako usput spomenuo kamate.
Vedrina lica jasno je pokazala da joj se naglo popravilo raspoloženje te je nekako smirenim glasom kazala: „Znate imamo radove u ulazu“.
„Nisam primijetio!“ - lagao sam, osjećajući još uvijek bolove u potkoljenici, kojima je prethodio neugodan, sinoćnji susret s WC školjkom, koju su moji dragi susjedi ostavili na sred hodnika.
Naravno, svjetlo je radilo kao i obično, dok sam se pripit vraćao doma, pa jednostavno nisam primijetio keramičku tvorevinu, koja je ležala netaknuta.
U trenutku padanja, pomislio sam, kako bi lijepo bilo staviti nekome glavu u taj otvor, dok sam glasno psovao po ulazu.
„Dobro hvala!“ - rekla je, okrenuvši se i tek krajičkom oka pogledavši hoće li je moja prevesela canis ženka izljubiti kao i obično.
Zatvorio sam vrata i dovukao se do naslonjača te pustio dalje smrznutu sliku na mom Trinitronu.
Nastavio sam sa buljenjem u film, do kraja ispisa slova i lagano krenuo prema predsoblju.
Na obrisima kockastog kuhinjskog stakla, pojavila se silueta, moje pseće čupavice, uz intenzivno mahanje kiknjastim repom.
„Idemo van?“ - rekao sam, a ona je od veselja počela sa skakutanjem do moje glave.
Stavio sam joj povodac, pa ju odveo u šetnju po zelenilu, obasjanim divnim sunčevim zrakama, bez trunke oblaka.