Čine li riječi naše sve ono po naumu zamisli?
Riječ je htjela biti mudra kao vidra (sve su to legende koje počinju tamo gdje istina prestaje), a bila je strašljiva i tumarala samačkim životom. Iza nje je ostao samo smrdljiv trag (takva joj je porodica). Misli da je mnoštvo riječi snažno kao divizija brojem. Bilo bi da nisu prazne. A prazne poslane, prazninom se i vraćaju; pogađaju te praznine kao meteori i komete, pa one i dalje blebeću poput pogani.
Riječi se naše, ipak, koliko god pogađaju druge, plodovima svojim vraćaju nama. Samo nama.
Misli ištu potes, sprečava ih otes. Riječi bi htjele promijeniti stvarnost, a mijenjaju samo sopstveni utisak o njoj. (pričin)
Post je objavljen 24.02.2018. u 16:49 sati.