PLAN
Gledaš ga kako pored bogalja stoji.
On liječi. Tješi. Kroti mekoćom vode.
Nema desnicu Boga otaca tvojih,
Koji silazi srdit. Zgromi… Pa ode.
Rabbi hoda… Što ti na njemu smeta?
Bog je! U to ne sumnjaš. No zašto muti?
Zašto kaže „s vama sam sve vrijeme svijeta“,
A odmah potom bolni rastanak sluti.
I trpi… Zašto? Zar ne bi bilo ludo,
Da izdaš Boga! Pa da ga kopljem bodu.
Ako je Jahve, zar neće izvesti čudo:
Kazniti Rim… Narodu donijet slobodu.
Kojem narodu? Kad bi bilo po tvome,
Slobodu samo - narodu židovskome.
.
POLJUBAC
Da nisi izdo Boga (pitanja plaše),
Ne bi bilo čavala. Koplja u pluća.
I ne bi bilo Muke. Ni gorke čaše.
Ni smrti. Ali… ni Tajne Uskrsnuća!
One noći da nisu došli vojnici
(Kako izdaja ljepotom mračnom žeže!)
Izostali bi bolni majčini krici;
Sinu bi bilo lakše, no svijetu teže!
Znao si. Ulog nije obično biće;
Ti si na kocku stavio Živog Boga!
Taliri bjehu samo nužno pokriće;
Presudan bješe - ujed Poljupca tvoga.
Za takav potez treba imati muda;
I zato imaš svu moju ljubav, Juda.
.
SMRT
Prođe muka… Isus je umro na križu.
Zar je umro kao običan čovjek?
Nisam izdao Boga? (Pitanja stižu.)
Nego čovjeka? Neka sam proklet dovijek!
Ti sada više ne smiješ među ljude.
Koja groteska! Zar si mogao znati,
Da baš je tako moralo da se zbude,
Što je pisano - u stopu da te prati.
No već je kasno… Namaknuo si uže.
Rabbija svoga pitaš viseć o grani
(Krajičkom svijesti), dok strvinari kruže:
- Zašto ne spasi svoj narod izabrani?
Kasno ti bljesnu, kad glava već je pala:
Bog je ovaj od NOVOG materijala!
Post je objavljen 23.02.2018. u 11:59 sati.