Veseli početak radova na čišćenju kanalizacije u Gradu. Velike kiše su ponekad omogućavale čak i plivanje i pred Lužom. Voda se znala popet i u trijem Sponze, a kažu da je na Orlandu znala dosegnut ''skalin i po'' pa se Orlando više ne bi trebo koristit za mjeru od lakta nego za vodostaj. Ako ga i kad ga popravu. Istini za volju prije petnaestak godina su već bili započeli konkretni radovi pa je glavni kono, ili bi bolje bilo reć tunel djelomično očišćen i obnovljen neđe do Orlanda kao i druga grana neđe do katedrale kroz vrata od Ponte. Onda je sve stalo i evo uskoro bi se moglo nastavit. Konale ne da treba očistit nego ih je trebalo redovno pregledavat, čistit i održavat kako nam se ne bi ovo dogodilo. Dosta je poć na dno ulice Marojice Kaboge gdje uvaljene ploče ukazuju da je nešto trulo u podzemlju. Čišćenje kanala, odnosno uklanjanje svega što se u njima godinama naslagalo neizbježno je no ostaje neodgovoreno pitanje, što dalje?
Ali vratimo se na početak. Toliko smo u zadnje vrijeme bombardirani problemima kanalizacije da nam se čini da sve znamo. A znamo li? Pa i ne baš. Stara dubrovačka kanalizacija je svakako vrhunsko sanitarno, komunalno, građevinsko, jednom riječju civilizacijsko remek djelo te predstavlja jednu od najstarijih kanalizacija u funkciji. Kanalizacija o kojoj govorimo operativna je u gotovo nepromijenjenom obliku sve tamo od 14. i 15. stoljeća. I problemi o kojima se govori i radovi koji se najavljuju odnose se na sustav koji su neki mudri ljudi osmislili i ostvarili prije više od 500 godina. Od samih početaka, puno prije 14. i 15. stoljeća, kanalizacija je bila jedinstvena. Namijenjena odvodnji oborinskih i fekalnih otpadnih voda. Takva je i danas. Nemamo odvojene sustave, jedan za oborinske vode, a drugi za fekalne i druge nečiste vode. Konferencije za medije, izjave, slike, najavljeni radovi odnose se uglavnom na glavni kanalizacijski kanal ili tunel koji se pruža ispod Straduna, većim dijelom prema zvoniku i Portu, a manjim prema zapadu gdje se nekad kraj Bokara ulijevo u more. Osim ovog ili ovih glavnih kanala postoje i kanali ''drugog'' reda niz ulicu Prijeko, niz Štrosmajerovu, u Pustijerni itd. Na ove kanale su se spajali manji kanali ili pokrivene kunete iz sporednih ulica i dubrovačka posebnost, klončine. Klončina je potpuno izolirani prostor između dva bloka otvoren samo prema nebu, s ispustom na veći ili manji odvodni kanal. U klončinu se u doba dubrovačkog reda smjela bacat ili izlijevat samo nečist, a oborinske vode s krovova su ispirale klončine i pripadajuće kanale.
Postoje opravdani razlozi zašto su stari Dubrovčani glavni kanal učinili baš ovakvim i ovolikim. Na prvi pogled kanal se čini predimenzioniranim. Čemu kanal presjeka gotovo dva metra kvadratna za manje-više ograničenu količinu fekalnih voda? Postoji nekoliko razloga. Prvi je oborinske vode koje za velikih kiša i proloma oblaka jednostavno treba odmah pokupit i ispustit u more kako bi se spriječilo plavljenje donjih dijelova Grada. Onoga što se nama upravo sad događa. Drugi razlog je mogućnost nadzora i održavanja kanala na način da se u njega može uć. Kanal je tako dimenzioniran i postavljen da se za njegovo samoispiranje očekivala pomoć kiše te morske vode koju bi plima i oseka, a ponekad i štiga pumpali u kono. U vremenima kad bi nebo iznevjerilo očekivanja i kišna razdoblja prošla bez značajnijih oborina trebalo je uć u kono i ručno uklonit sve ono što se u konalu nakupilo i što su vode propustile isprat. Nemojmo zaboravit da u ono doba nije bilo tekuće vode u svakoj kući. Nije bilo vodokotlića, tuševa i nije se trošilo 200-250 litara vode po glavi stanovnika. Čistoća i protočnost kanalizacije zavisila je o kiši i moru u njenom donjem dijelu.
Što se u međuvremenu dogodilo? Stradun je uređen i zatvorena su revizorska okna i otvori (šahtovi) za ulazak u kanalizaciju koja se pomalo prestala pregledavat, čistit i popravljat. Kanali su građeni gotovo ko suhozid i na dosta mjesta su urušeni. Izgrađen je veliki muo u Portu koji je produljio glavni kanal i ublažio ispirajuće učinke mora. Tekuća voda je došla u svaku kuću i time se znatno povećala ukupna količina vode u otpadnim vodama što je pozitivno djelovalo na samoispiranje kanalizacije. Dubrovnik se okrenuo turizmu pa je postalo neprihvatljivo ukupnu gradsku kanalizaciju izlijevat gostima pod nos. I onda je odlučeno spriječiti izlijevanje kanalizacije u more pa su prije petnaestak godina izljevi blokirani i prevedeni u crpne stanice kojima se otpadne vode pumpaju u glavnu gradsku kanalizaciju. Time otpadne vode više nisu slobodno tekle u more već su se skupljale u donjem dijelu kanala, prelijevale u crpne stanice koje za vrijeme velikih kiša nisu mogle prepumpat sve vode pa se dio opet prelijevo u more. Od vremena osmišljavanja i gradnje kanalizacije srednja razina mora je porasla za oko 50 centimetara. Za visokih baričkih plima razina mora se dodatno podigne. Osim što morska voda prodire u kanalizaciju dodatno povećavajući količine koje je potrebno prepumpat, podižu se i podzemne vode čime se mijenjaju geotehničke karakteristike temeljnog tla i smanjuje njegova nosivost, što može izazvati povećana diferencijalna slijeganja objekata na površini. Jedan koncept kanalizacije zamjenjujemo drugim ne misleći na moguće posljedice.
Kako ono reknu u reklami, ali to nije sve! Kao što se i operater kanalizacije ponašo neodgovorno tako su se i korisnici ponašali još neodgovornije. Osim neželjenih predmeta koje još i možemo očekivati u kanalizaciji kao što su higijenske maramice i ulošci, kondomi, pelene, krpe, donje rublje, dlake, u dubrovačku kanalizaciju je završavalo svakojako smeće, građevinski otpad, građevinski materijal i sve to slijepljeno velikim količinama masnoća i deterđenata uglavnom iz sve većeg broja ugostiteljskih objekata. Tako su mali, srednji i veliki tuneli dubrovačke kanalizacije gotovo u potpunosti zatrpani svim i svačim, ali još uvijek pa i za umjerenih kiša preuzimaju sve otpadne vode i transportiraju ih do crpnih stanica bez izlijevanja i prelijevanja. Usporeno tečenje kanalizacije zbog brojnih prepreka, ali i zbog zatvaranja ispusta u more potpomaže taloženje i daljnje zatrpavanje glavnih i pomoćnih kanala. Usporeno tečenje omogućava fermentaciju bioloških nečistoća u samoj kanalizaciji zbog čega zaudara, pogotovo ljeti kad nema kiša. Prosječnom govancetu treba nekoliko dana, ako ne i setemana da kroz labirint kanalizacije napusti područje Grada. Ako je bolje sreće pa ga iznenadi jaka kiša može još i prošetat Stradunom gdje ga izbaci višak vode.
Čišćenje kanala, pogotovo ispod Straduna, jest neophodno, ali time u konačnici ne rješavamo problem. Čak ga ni ne odgađamo, već ga zaobilazimo. Pa na tehnologiju iz 14. stoljeća pokušavamo nakalemit suvremenu. A to jednostavno ne ide. Ignoriranjem biti problema ništa nećemo riješit kao što ništa nećemo riješit ni mantrom zvanom ''mastolov''.
Mi volimo baratat dežurnim krivcima. Vrlo je važno u svemu pronać Pedra i objesit ga za prvu granu. U ovemu slučaju su to ugostitelji koji su proglašeni glavnim krivcima za zaštopanu kanalizaciju. Da se razumijemo, niti su ugostitelji sveci niti su potpuno nevini, ali oni su samo jedni u povelikoj grupi odgovornih za ovako stanje kanalizacije. Pokušava nam se prodat priča kako će ugradnjom tzv. mastolova problem biti riješen. Potpuno se slažem da sve otpadne masnoće iz ugostiteljstva treba odvojeno prikupljat i predavat ili prodavat nekome ko je za to zadužen i ovlašten. Jedan razlog za to je sprječavanje taloženja masnoća u kanalizaciji, a drugi je, možda i važniji, to što otpadne masnoće predstavljaju vrijednu sirovinu za bio gorivo. Mogo bi se Jugov bazen cijelu godinu grijat na ulju iz gradskih friteza? Iz vlastitog iskustva znam da stariji dizel motori sasvim dobro rade na mješavini dizela i ulja iz friteze u omjeru pola pola.
Ako smo se riješili prikupljenog otpadnog ulja, što nam je ostalo? Osim prikupljenog otpadnog ulja u brojnim kuhinjama dio masnoća završi u kanalizaciji pri pranju posuđa, teća, prosuja i svega što se koristi u ugostiteljstvu. To na prvi pogled ne izgleda puno, ali nije ni malo. Pogotovo u kombinaciji s deterđentima se stvara nešto ko sapun koji se vremenom stvrdnjava. Čovjek bi očekivo da će deterđent masnoće razgradit, a ono suprotno, pomogne isprat masnoće u kuhinji, a onda se u kanalizaciji valjda dogovore i sljube. Ohlađeni i usporeni u kanalizaciji stvrdnu se i usput povežu sve oko sebe u teško uklonjivu branu koju je moguće uklonit samo mehanički.
Za rješenje toga problema postoji čarobna riječ ''mastolov'', nažalost ne u potpunosti djelotvorna. A mastolov nije ništa drugo nego veća ili manja posuda u kojoj se masnoće same ili skupa s deterđentom odvajaju od vode koja je teža i skupljaju na površini. Budući voda teče prema dolje, za očekivat je da bi mastolovi trebali bit ukopani na najnižu točku kuhinje ili kuhinja gdje bi se slijevale sve kuhinjske otpadne vode. Pokušajmo zamisliti kako bi to izgledalo u nas u Gradu ukopat mastolove u podove i tako skučenih kuhinja i kuhinjica ne zaboravljajući nužnost povremenog pregleda i čišćenja mastovola, odnosno uklanjanja nakupljenih masnoća. Da ne spominjem konzervatore. A sad pokušajmo zamislit kako bi to izgledalo ispumpavat, grabit ili kolat masnoću iz mastolova u kominu na Prijekome ili Iza Roka pa je iznijet iz Grada i odnijet negdje, još uvijek nitko ne zna gdje! Znam, reći ćete ko nema mastolov ne može dobit uporabnu dozvolu. Može i tako, ali i imanje mastolova neće u potpunosti riješiti problem ma koliko tvrdoglavi bili. Uostalom, mastolovi rješavaju, ako uopće rješavaju, problem masnoća iz ugostiteljskih objekata. A što ćemo s masnoćama i kuhinjskim otpacima iz kuhinja u stanovima i apartmanima koji u potpunosti završavaju u kanalizaciji. Tamo nitko ne skuplja masnoće niti postoje mastolovi.
Zato se moramo odlučit. I za to nam ne treba 60 dana čišćenja glavnog kanala kako bi odlučili što dalje nakon čišćenja. Znamo točno što se događa i na što ćemo naić kad očistimo kanale. Čemu tvrdoglavit? Potrebno je odlučit hoćemo li i dalje bezočno inzistirat na jednoj kanalizaciji u kojoj se miješaju oborinske vode s otpadnim vodama iz kućanstava i ugostiteljskih objekata ili ćemo odvojit prikupljanje i ispuštanje oborinskih voda od otpadnih voda?
Učinke jedinstvenog kanalizacijskog sustava znamo. U djelomično očišćeni kanal postavljene su ovalne, jajolike porculanske cijevi uobičajene u suvremenim gravitacijskim kanalizacijama. Zbog svog jajolikog, elipsastog presjeka zadovoljavaju razne režime opterećenja kanalizacije smanjujući stupanj taloženja krutnina čemu dodatno pomaže glatka porculanska površina. Konzervatori, i ne samo konzervatori, smatraju da se postavljanjem suvremene cijevi te njenim učvršćenjem zasipavanjem unutar starog kanalizacijskog tunela ugrožava spomenička vrijednost ili autentičnost izvornog od kamena građenog tunela. Osim ovog spomeničko-konzervatorskog prigovora, činjenica je da postavljanjem cijevi kroz stari tunel značajno smanjujemo raspoloživi presjek tunela, odnosno protočnost pogotovo ako kanal nije u potpunosti očišćen i ako cijev ne zauzima maksimalni presjek kanala. Priče o zaglađivanju donje površine kanala zbog sprječavanja zadržavanja krutnina nisu ništa drugo do priče za malu djecu. Jedini način da se postojeći kanali nakon čišćenja i popravaka zadrže u ispravnom stanju i zaštite kao spomenička baština jest da se fekalne i tehnološke otpadne vode uklone iz njih i odvoje u zasebnu kanalizaciju te da se stari kanali otvore prema moru i u buduće koriste isključivo za oborinsku odvodnju.
Odvajanjem otpadnih voda od oborinskih ne bi zaštitili samo spomeničku i funkcionalnu vrijednost starih kanala već bi primjenom suvremenih tehnoloških rješenja osigurali djelotvorni sustav kojim bi evakuirali prljave, onečišćene i masne vode bez zastoja, smrada, izlijevanja, bez raznoraznih životinjica koje kanalizacije koriste kao svoja staništa, onemogućujući bacanje bilo kakvih predmeta i materijala u kanalizaciju.
Uklanjanjem svih nakupina i uređenjem glavnih kanala ostvarit će se značajan prostor kao retencija otpadnih voda za velikih kiša što će svakako smanjiti plavljenje donjih dijelova Straduna, ali se neće u potpunosti spriječiti ukoliko se u potpunosti ne omogući izlijevanje sadržaja u more. Sve prognoze predviđaju daljnji ubrzani porast srednje razine mora što će pogotovo za jakih kiša i baričkih plima i dalje dizati razinu podzemnih voda čime se može ugrožavati statika zgrada u donjem dijelu Grada. Ne odvajanjem kanalizacijskih sustava nepotrebno transportiramo ogromne količine oborinskih voda do pročistača u Petci što za posljedicu ima dodatne troškove i nepotrebno opterećenje budućeg pročistača. Osim otpadnih i oborinskih voda do Petke se transportiraju i značajne količine morske vode koje za visokih plima prodiru u kanalizacijski sustav čime će se ugrožavat kulture bakterija u biološkom pročistaču. Zadržavanje postojećeg koncepta prikupljanja i transporta kanalizacijskih voda u Gradu upućuje na to da ćemo jedno vrijeme bit mirni pa će onda opet neki za pedesetak godina svjedočit povijesnom čišćenju dubrovačke kanalizacije. Baš ko i mi ove dane.
Post je objavljen 22.02.2018. u 23:39 sati.