Odlučila sam da pustim ono što ne ide, da se ne zamaram nepotrebnim i tako i činim jer zbilja nije vrijedno i više mi se stvarno neda. Dođe dan kad samo u tišini odem a ta tišina više znači nego bilo što a tu su onda vrata zatvorena. Toleriram puno ali i ja imam granicu kad podvučem crtu i kažem dosta. Sad hoću mir i prave ljude i stvari u mojem životu a ostalo samo okrenem leđa i odem a to govori više od tisuću riječi. Kad spoznaš vrijednost neda ti se boriti tamo gdje je više nema. To sam prava ja.. dana je šansa a neki su svoju imali a ja više nemam ni volje ni vremena tamo gdje se ni druga strana ne trudi. Opet takvi su ti ljudi ali sve je u životu velika škola. A ja odem baš kad treba pa neka i takvi vide tko sam ja ali ipak uvijek bolja i jača. Ne dam se samo tako, tvrd sam ja orah. Šutim i pamtim.. a zbilja imaš puno prolaznika na svom životnom putu puno ih na vrijeme ispadne a neki ostave trag a neki su zauvijek s tobom na tvom putu, onako po zasluzi. Malo je ljudi koji osječaju srcem i zaista je tako, u to sam se osobno uvijerila. Bilo je i glumaca zbog takvih naučiš lekciju i koristiš bolje naočale makar tu bi trebao neki detektor za iskrenost i malo srca ili po koju dobru dušu, hm. Jedino bitno u svemu je progledati na vrijeme. Hvala Bogu na tome, moje unutarnje Ja me nikad nije prevarilo. A to je to vrijedno pravilo!
Zahvalna sam Bogu na svim dobrim i kvalitetnim ljudima što su sa mnom i uz mene a isto tako i na onima koji su ispali iz moje životne avanture! Nisu bili vrijedni da ostanu poput sjene. Svi su oni tu s razlogom kao i oni što moraju otpasti, jer dovoljno je imati onih par pravih.
Savršenost ne postoji, u malim je stvarima sreća najveća!!!