Marketing
Opatija zimi, za natjecanja
Nisam ja s svojim učenicima uvijek bio outsider na natjecanjima iz njemačkog jezika. Imao sam i curu, treću u bivšoj većoj državi, koja me tad zamrzila jer nije postala prvakinja, imao sam dvije županijske prvakinje, jedno vrijeme su redovito bili među prvih tri, al nikad nisam tvrdio da to natjecanje ima nekog smisla. Imalo je jedino kad je Izabela bila prvakinja, kad je vrištala od sreće vidjevši rezultat, al to je bilo zato jer joj je otac obećao moped ako pobjedi. Državna komisija joj je onda skinula dva boda, da ne bi mogla sudjelovati na državnom. Nekad se manipuliralo samo na državnom nivou, već par godina se to radi na svim nivoima, ovo će biti druga godina da će moji biti na začelju, ne samo zato što su u konkurenciji gimnazija, nego što ovaj put već prije početka neslužbeno preko društvenih mreža saznajemo koliko natjecatelja ima mame Njemice, što bi bilo zabranjeno, al eto, valjda su hrvatske državljanke. Neki su odustali, ja svejedno vodim učenice, lijep je taj izlet do Opatije, mada mi mentori dobivamo samo troškove prijevoza.
U Opatiji se gradi, uređuje se. U Opatiji čak i u ovom periodu ima turista zaljubljenika, nepoprapljivih mazohista. Naime uz more se šetati ne može jer se, kako piše, na šetnici radi i zatvoreno je. Otvoreno je par vrhunskih lokala, sve prazno naravno, i jedan pristojan restoran.
Čekam rezultate mailom, fotkao sam naravno i svoju hrabru ekipu, ali zbog par manijaka ratnih veterana, koji skaču čim se nanjuši maloljetnost, fotke će biti objavljene na drugom normalnijem mjestu. Još par "mrtvih" iz grada ostavio sam eventualno za drugi post.
Post je objavljen 21.02.2018. u 17:30 sati.