Titulu antikomunikatora godine, kojeg izabire žiri hrvatske udruge za odnose s javnošću, pobrao je biskup Košić. Budimo realni, čovjek nije imao dostojnu konkurenciju. U redu, u slučaju da on sam nekim čudom nije bio u konkurenciji, ostatak kandidiranih je između sebe također jaka konkurencija, ali s obzirom da je i ovaj biskup bio među kandidatima, može se reći kako tu i nije bilo ravnopravne borbe. To je kao da stavite Bolta u utrku juniora lokalnog atletskog kluba.
Treba ustvrditi kako je Košić ovu titulu potpuno zaslužio, ali ipak, da je kojim slučajem bio u konkurenciji svojih kolega biskupa za istu titulu, e to bi već bila poštenija borba.
Organizacija koja se službeno i poslovično poziva na ljubav i toleranciju, a u stvarnosti, netrpeljivost, nesnošljivost, mržnja? Neobično? Pa i ne baš. Bolje je reći, očekivano. Tako to ide već dvije tisuće godina.
A što se tiče zastrašivanja javnosti s odumiranjem stanovništva, negativnim demografskim trendovima i sl., to nije nikakav problem. Strah i zastrašivanje bi imali neko uporište kada bi bio ugrožen opstanak cijele ljudske vrste, ali o tome se naravno ne radi, pa možemo mirno spavati po tom pitanju; ljudi će i dalje nastanjivati planetu Zemlju, na njenu žalost.
Osim toga, ne bi imalo smisla donositi neke konkretnije mjere u vezi smanjenja masovnih odlazaka iz Hrvatske, ne bi imalo smisla raditi konkretne poteze, jer to dragi moji - košta. A ako bi država ušla u takvu vrstu troškova, kako bi se dužnosnici, načelnici, župani, župnici mogli vozati u luksuznim autima od oko pola milijona kuna? Kako? Nikako. Ne želimo da tim ljudima padne standard i opći komfor, jer važno je da ta kasta i njihov stil života opstanu. A opet, ako se baš želi poraditi na pronatalitetnoj politici, možda bi se ipak moglo lupiti i po toj dužnosničkoj svetoj kravi. Možda im zaista nisu potrebni luksuzni automobili, možda zaista nisu potrebni silni milijoni za nabavu i održavanje njihovih službenih mobitela i pretplata, pa ti ljudi ionako nemaju ništa pametno za reći, a za trošak njihovih silnih brbljanja i besmislenih laprdanja i surfanja internetom preko tih službenih spravica i pretplata, moglo bi se otvorati besplatne vrtiće (škole bolje ne, od njih samo šteta; treba smisliti i neki poticajni program zapošljavanja pod nazivom "Iz vrtića na posao", imajući u vidu da se čovjekova kreativnost prekida točno nakon završenog vrtića). I na kraju, gospodin antikomunikator i njegovi bezbrojni kolege također bi mogli napraviti ogroman doprinos u povećanju nataliteta, pa bi se umjesto da nagovaraju druge da prave djecu kako bi oni sami dobili nove ovčice za šišanje, mogi sami uhvatiti lopata, tj. ne baš lopate, nego... Hoću reći, ukidanjem jedne takve besmislice kakva je celibat, odmah bi se drastično smanjio broj pedofila među njima, jer njihova sexualnost više ne bi bila potisnuta, već bi slobodno zrakom letila, pa se ne bi ispoljavala kroz devijantna ponašanja. I tako, ima načina, ima, ali nitko nije spreman na prave promjene, ni "rezove" što se ono kaže, osim ako se reže drugima.
Post je objavljen 21.02.2018. u 14:03 sati.