Prije možda pola godine sam čitao intervju s poznatim njujorškim, između ostalog i, uličnim fotografom, koji se dotakao i problema u pojedinim europskim državama oko pravila fotografiranja na javnim mjestima i ulici. Spomenuo je i svoje iskustvo, meni posebno zanimljivo, o fotografiranju ljudi koji čekaju po stanicama u Berlinu. Naravno bio je prijavljen, nema on ove miće fotiće od par stotina kuna kao ja, ubrzo legitimiran i upozoren na zakon o snimanju umjetničkih fotografija na javnim prostorima, na što je on žestoko reagirao, zna za spomenuti zakon, no odakle njima samo da se radi o umjetničkim fotografijama, to su dokumentarne fotografije bez ikakve umjetničke vrijednosti, dokumentarne fotografije ne poznaju ta ograničenja. Naizgled rekli bismo, bezvezna balkanska fora, ali nakon što je pozvao i berlinskog prijatelja odvjetnika, sve je brzo riješeno. Vidio sam jučer kod Toca 1980 komentar ispod posta Vlada Krvoglada, i odmah dobio ideju za post, sad vidim, komentar istaknut i na naslovnici. S druge strane u zemljama poput Mađarske nema tih finesa, tamo je rizično fotografirati i spomenike, mogu se duhovi njihovih nacionalnih junaka uvrijediti.