Krivo sam mislio kako je problem u tome što se ljudima od malih nogu "peru mozgovi". Upravo je suprotno, mozgovi im se - prljaju. Načina je puno, tehnika je puno; ono što ih povezuje je ta ideja kako u mozgove treba ubaciti određene programe, oblikovati ih i kontrolirati.
Kada čovjek u sebi osjeti neku zraku svjetlosti, koja se probije kroz tu silnu nametnutu prljavštinu, kada u svemu tome osjeti - laž, e tada je vrijeme da se sam pobrine za čišćenje svog mozga, da se počne rješavati naslaga prljavštine. Tko misli kako mu mozak nije zaprljan svim i svačim, notorna je budala. Treba se opskrbiti sredstvima za čišćenje, krpicama, spužvama i primiti se posla. Ako se može nabaviti kemijski stroj za čišćenje u tu svrhu, tim bolje; što brže, to bolje. I neke knjige mogu poslužiti u tu svrhu. Bertolt Brecht je napisao: Knjiga je mač, uzmi je u ruke. U tom smislu, treba se potruditi i poslužiti se i knjigama koje mogu pomoći pri pranju i čišćenju. Pri tome, opet, treba pripaziti da pazimo što biramo, kako si u namjeri za čišćenjem, ne bismo nanjeli dodatnu prljavštinu. Jedan od kriterija za odabir mogao bi biti: sve ono što nije mainstream literatura, a rezonira s našim unutarnjim, intuitivnim osjećajem da bi to moglo biti to. A ona zraka svjetlosti, ili što je već, može nam biti misao vodilja na putu. Radi se o putu, uvijek se radi o putu, nikad o odredištu.
Post je objavljen 19.02.2018. u 13:16 sati.