Pregled posta

Godina Psa

Danas je počela Godina Psa. Sretna nam bila! Gong Xi Fa Cai!

Slučajno sam se našao na Tajvanu tik pred
kinesku novu godinu, pa sam mogao malo osvježiti sjećanja.

Povratak na stara mjesta me nikad nije rajcal, ali i dalje surađujem sa
svojim tajvanskim kolegama, pa treba ponekad to i uživo napraviti, a ne samo
elektronski. Baciti pogled na svoj tropski otok nakon 2 godine isto je
zanimljivo, pa nisam oklijevao otići na konferenciju u Hsinchu, gradu u kome
sam proveo 2 i pol zanimljive godine pred desetak godina i gdje sam se prvo
direktno susreo sa kinenskom kulturom, tajvancima, japancima u egzilu i
sličnim egzotičnim bićima.

Promjene su bile uočljive već nakon slijetanja: konačno je dovršena veza
metra i aerodroma, tako da je sada mnogo jednostavnije doći do Taipeija od
istovremenog aerodroma koji je 40-ak kilometara južnije. Sve je lijepo
označeno, samo treba slijediti oznake-na engleskom su, ne samo kineskom.
Košta 160 NTD u jednom smjeru, tj. oko 4.5 eur.

Važno je uočiti da je ta linija otvorena i u drugom smjeru od aerodroma,
prema Taoyuanu, i što je važnije, prema High Speed Railway stanici, tako
da se da doći kulturno do nje, 4 stanice, za 35 NTD u jednom
smjeru. Idealno ako dolazite s juga otoka. Produžetak prema Jhongli,
gradu dalje na jugu, je u gradnji.

Dakle, nakon dvadesetak godina taj važan dio infrastrukture je ipak dovršen.
Bilo je dosta kašnjenja, i po desetak godina, ali čekanje se isplatilo,
sjever Tajvana je sada gotovo savršeno prometno povezan, a i do juga je pola
sata i tri kile živaca manje. Ne bi škodilo dragim vođama Lijepe Njihove da se
malo ugledaju u "zaostale" Azijate.

Tajvan nas je dočekao s istom temperaturom kao Varšava iz koje smo krenuli:
oko 8 Cels. Brrr. Nimalo privlačno ako pogledate iza zgrada u starom centru Taipeija:

Noćni pogled na nekad najvišu zgradu na svijetu, Taipei 101 je zanimljiviji:

kao i na poprilično aktivno područje oko njega:

Zima i na Tajvanu zna pokazati zube: 80-ak km južnije u Hsinchu je cijeli tjedan padala
kiša, s povremenim pauzama. A sjećam se kako sam pred desetak godina tamo proveo cijelu
zimu u sandalama i kratkim hlačama.

Moje staro radno mjesto je bilo na vrhu ove zgrade:

S druge strane je i moj prozor radne sobe:

Promjene u campusu su zahvatile i institute pa je sada tamo...ništa:

Jezero uz zgradu, prema zgradi Fizike koja se nazire s desne strane i koja
je arhitektonsko čudo neupotrebljivosti:

Chinglish na ulazu, čini se da će prekršitelj morati platiti u naturi:

Promjena od mog zadnjeg bivanja ovdje je da su lijepo uredili staru željezničku stanicu,
izgrađenu od strane Japanaca pred više od 100 godina:

Hsinchu je mali grad 80-ak km južno od Taipeija, sa Science & Industrial
Parkom i hyper-tech štihom izmiješanim sa tradicionalnim daoističkim
elementima i budističkim natruhama. Posjetili smo moje omiljeno mjesto nad gradom,
Qu-Chi Feng

Čekala me tamo djeva bajna

sa cijelom svitom:

Ima tu svega:

I još i više:

Bestija:

Opisao sam Qu-Chi Feng pred desetak godina, sada mi se čini podosta olinjao, ali možda je štos
i u lošem vremenu. Da je bilo sunčano, izgledalo bi to mnogo veselije.

Zadnjih par dana na Tw nam je bilo sunčano i iskoristili smo to na max-a na južnoj špici
otoka. Pogled prema brdima:

Naišli smo na par klanaca u koralnom grebenu koji se izdigao iz mora, koji su turistička atrakcija:

Zanimljiv totem lokalnih aborigena-pleme Paiwan:

Vrijedno je prošetati parkom prirode u brdima. Vidjeli smo majmuna (rezus, sasvim veliki, kao
školski prvačić) na drvetu u pumi, gledao nas je zainteresirano. To je bilo prvi puta da sam
vidio majmuna u prirodnom okruženju i na slobodi. Nisam ga slikao, da ne postane
preznatiželjan, ne bi se bilo ugodno s njim svađati.

Uspjelo mi se i okupati i malo ispeći na suncu.

Na putu prema sjeveru moja stara putanja, koju sam inače prolazio autom pa nisam mogao
previše naslikavati. Riba:

Tipično dvorište ispred manjeg daoističkog hrama:

Na povratku smo imali bliski susret sa hranom u jeftinim avionskim linijama. Ponekad
očito pretjeram u svom naporu da ne potrošim previše novca poreznih obveznika
na svoja službena putovanja, pa izaberem najjeftiniji let. Ovaj puta je Air China
prevazišao samog sebe, ovo ni u HR školi ne bi prošlo kao sendvič:

Na sreću imao sam sa sobom "Oreo" kekse, klasičnu prvu pomoć u takvim slučajevima.
Neće oni mene tako lako izgladnjeti, stari sam ja mačak!

Svaki posjet staroj lokaciji pruža nam pogled prema nama samima u prošlosti. Bilo mi je
drago vidjeti da je ovaj dio svijeta i dalje "moj", da ga nisam u potpunosti zaboravio.


Post je objavljen 15.02.2018. u 21:46 sati.