Bili smo skriveni iza jednog grma, čarobnjak Čirilo Bum i ja. Promatrali smo staru brvnaru koja je bila smještena na lijepoj čistini, uz početak Daleke šume.
- Gdje li je? Zašto ne izlazi? - pitao sam se.
- Danas je dan kada bi trebao biti potpuno uvučen - reče Čirilo Bum.
I zaista, na trijemu se pojavi sjena, providna i lelujava, poput tanke tkanine na povjetarcu. Bio je to stanar brvnare, čudak zvan Leopold Nun. Teško ga je bilo prepoznati, sjena koja je trebala biti njegovo tijelo, dosta se izobličila i promijenila prvobitni Leopoldov lik.
- Zemlja fantazije ima skrivene zamke i moći koje nisu dovoljno poznate. Poznato je da fantazija mijenja um u tolikoj mjeri da se to odražava i na fizičko tijelo u kojoj um boravi. Treba znati da su mašta i fantazija dvije različite stvari. Česti, dugotrajni boravak u Svijetu fantazije dovodi do odvajanja od zemlje i biće će biti zauvijek odvučeno u Svijet fantazije gdje ga čeka dug život sličan stanju zombija - reče Čirilo Bum.
Gledao sam sjenu kako titra i pomalo blijedi i odjednom potpuno nestane, u tišini.