Marketing
Igra toplo-hladno i u Hrvatskoj i u Europi
Foto: Dubravko Maričić, Valpovština info
Dok se ujutro budite i gledate kroz prozor sigurno pomislite: „Pa kada će taj snijeg!“ I još kada čujete preko radio prijamnika ili vidite na jednom od mnogobrojnih Tv kanala da je ovo jedna od najtoplijih zima prekrižite i pomisao o snijegu. Nakon osam sati rada, boravka na fakultetu ili u školi dolazite kući, palite onaj isti televizor ili odlazite u beskonačnost interneta i za divno čudo opet naletite na informacije o snijegu kojega nema i kojega neće biti u količinama koje još samo pamte vaši djedovi i bake ili poneki očevi i majke. Potom same od sebe dolaze različite interpretacije o globalnom zatopljenju pa globalnom zahlađenju, ali često uz izostanak povijesnog osvrta.
Često možete primijetiti jednu rečenicu koja „brzinski“ prođe preko usana novinara, a to je da je „i ova zima jedna od najtoplijih od kada se vodi statistika“ – a što je bilo prije statistike? Što je bilo prije 200, 300, 500 ili 1000 godina? Postoji već veliki broj studija koje se polako, ali sigurno u javnosti karakteriziraju kao ekohistorijske (ekohistorija ili povijest okoliša – vrsta povijesti koja teži razumijevanju života, rada i mišljenja ljudskih bića u odnosu na ostalu prirodu kroz promjene koje donosi vrijeme. Ljudska je vrsta dio prirode, ali za razliku od većine drugih vrsta, uzrokovali smo dalekosežne promjene uvjeta na kopnu, u moru i u zraku, te u pogledu živih biljaka i drugih životinja koje s nama nastanjuju Zemlju – J. D. Hughes, Što je povijest okoliša, 2011.). Naravno, nameće se pitanje zašto bi se vraćali u razdoblje od prije 500, 600 godina i kakve veze ima klima iz srednjega vijeka s klimom 21. stoljeća. Trenutačno nije toliko bitno kako srednjovjekovna klima može utjecati na klimu 21. stoljeća nego kakva je klima bila prije 200, 300 ili 500 godina. Kakav je onda bio utjecaj čovjeka i što se sve događalo tijekom navedenih stoljeća? Na ovo ćemo pitanje pokušati djelomično odgovoriti kroz pojedine studije i također otvoriti neka pitanja koja će ostati u zraku.
„Za razliku od današnjeg doba kada ljudi značajno utječu na klimatske promjene i kada one utječu na ljude diljem svijeta, u predindustrijsko doba možemo govoriti samo o utjecaju klimatskih promjena na ljude. Kako bismo što bolje razumjeli što se događa s klimom današnjice, morali bismo nastojati što bolje razumjeti klimu iz razdoblja prije industrijske revolucije, kada se ona mijenjala bez ljudskog uplitanja. Zbog toga je važno i istraživanje ranonovovjekovne klime, odnosno „malog ledenog doba“… Još se u 14. i 15. stoljeću zbilo opće hlađenje sjeverne Zemljine polutke, iako neki istraživači razdoblje između 1200. i 1400. zovu „klimatskim optimumom“. Ranije se spomenuto hlađenje u literaturi najčešće naziva „malo ledeno doba“, a prije toga od 1200. do 1400. bio je period izrazite labilnosti klime, kada su se izmjenjivale brojne poplave i katastrofalne suše, vrlo hladne i vrlo blage zime. „Malo ledeno doba“ trajalo je otprilike između 1400. i 1850. godine, a najhladnije je bilo oko 1550. i 1700. – 1850. godine kada se u Europi javio niz hladnih zima. Brojni su se ledenjaci spustili najniže, poslije posljednjeg würmskog glacijala i na toj su se visini održali sve do kraja 19. stoljeća kada su se počeli naglo povlačiti. U tom je razdoblju led zatvorio neke alpske prijevoje. U arktičkim se krajevima veoma proširila površina zaleđenog mora, povećavao se broj zima kada se zaleđivala rijeka Temza, brojni su posjedi u Alpama, Norveškoj i Islandu bili napušteni, itd. U 16. su stoljeću nestale vikinške kolonije na Grenlandu i vinogradi u Engleskoj. Oko 1780. godine u srednjoj je Engleskoj bila srednja siječanjska temperatura za oko 2,5 C niža od one s početka 20. stoljeća. U području Vivaris, pokraj Lyona u Francuskoj, berba se grožđa između 1500. i 1800. pomaknula za 20 dana na sredinu listopada. Poznato je da je švedski kralj Karlo X. zimi 1658. s vojskom prešao preko zaleđenog Malog Belta.“ (H. Petrić, „Neke bilješke o "malom ledenom dobu" (s malim osvrtom na Istru),“ 2013.)
Drugi su okolišni faktori utjecali i na području Valpovštine na vojske tijekom „malog ledenog doba“. Tako na primjer možemo „navesti propalu vojnu generala Katzianera nakon koje su uslijedila nova osmanska osvajanja. Inače je na propast spomenute vojne kršćanske vojske malim dijelom utjecao i okoliš, koji je došao do izražaja zbog nedovoljne organiziranosti pohoda. Tako je kod Valpova vojska izgubila nekoliko dana zbog nemogućnosti prijelaza mosta na rijeci Karašici koja je nabujala zbog stalnih kiša. Prema povjesničaru Franji Kuhaču koji je pisao na jedan romantičarski način u skladu s devetnaestoljetnom historiografijom, možemo doći do zaključka da je Valpovo postalo poznato tek nakon Katzianerova pohoda. Naravno, imajući na umu sadašnja saznanja o Valpovu i Valpovštini, možemo sa sigurnošću reći da je Valpovo itekako bilo poznato i važno puno prije tih ratnih 1530-ih godina… Također, prosječna je temperatura po godini pala do 1,5 stupnjeva Celzijevih. Ona je tijekom cijelog razdoblja varirala, što je vidljivo i iz navedenih podataka o najhladnijim razdobljima malog ledenog doba. Uza sve navedeno možemo još naglasiti i da je broj padalina u nekim dijelovima bio znatniji dok je u drugima bio manji, što zapravo samo potkrepljuje tezu o kompleksnosti malog ledenog doba. Tomu u prilog ide i promatranje astronomskog međuodnosa Zemlje i Sunca. Prema mišljenjima astronoma, na Zemlji je toplije kada ima više pjega na Suncu jer su one dokaz pojačanog djelovanja Sunca. Budući da je na Suncu krajem 17. stoljeća primijećeno manje pjega nego u prijašnjim razdobljima, pretpostavlja se i iz te perspektive da je tada opet dodatno zahladilo. Sve bi navedeno trebali uzeti u obzir tijekom istraživanja šuma, rijeka, ljudi i svih ostalih okolišnih faktora. Iako korišteni povijesni izvori nisu nastali u sklopu promatranja vremena, a osobito klime jer to ranonovovjekovnim autorima nije bio predmet razmatranja, možemo iščitavanjem doći do određenih korisnih informacija koje potom možemo staviti u kontekst malog ledenog doba. Kao primjere možemo navesti velike sante leda koje su plovile Dravom i Savom i pritom uništavale mlinove vodenice tijekom 18. stoljeća. Navedeno je jasan primjer da sante leda nisu bile anomalija na Dravi, nego uobičajena pojava ranog novog vijeka na mnogim rijekama na području Slavonije, Ugarske, pa i Habsburške Monarhije i cijele Europe.“ (M. Sučić, Počeci habsburške Valpovštine, 2017.)
Na kraju možemo još samo naglasiti: prije 500, 600 godina vinogradi su bili rašireni na britanskom otočju, prije 300 godina sante su leda bile na Savi i Dravi, od 1200. do 1400. izmjenjivanje brojnih poplava i katastrofalnih suša, utjecaj pjega na klimu…
Post je objavljen 14.02.2018. u 16:50 sati.