Marketing
Ženom se postaje...
„ženom se ne rađa, ženom se postaje“
Jednom kad bude moguće da žena voli iz snage a ne iz slabosti, ne da bi pobjegla od sebe, već da bi se pronašla, tog dana ljubav će joj postati, kao i muškarcu, izvor života, a ne smrtna opasnost. U međuvremenu, ljubav u svojoj najdirljivijoj formi predstavlja prokletstvo koje ostavlja ženu zatočenu u ženskom svemiru, osakaćenu, nedovoljnu za brigu o samoj sebi.
SIMONE DE BEAUVOIR
Jednom kad bude moguće da žena voli iz snage a ne iz slabosti, ne da bi pobjegla od sebe, već da bi se pronašla, tog dana ljubav će joj postati, kao i muškarcu, izvor života, a ne smrtna opasnost. U međuvremenu, ljubav u svojoj najdirljivijoj formi predstavlja prokletstvo koje ostavlja ženu zatočenu u ženskom svemiru, osakaćenu, nedovoljnu za brigu o samoj sebi.
SIMONE DE BEAUVOIR
Odmah na ulazu u pariško groblje na Montparnasseu, u četvrti u kojoj je za života obitavala, leži ona, spisateljica Simone de Beauvoir.
Na grobu ocvale ruže i more papirnatih listića otrgnutih iz blokova, kamenčićima prikovani na njeno uzglavlje da se ne razlete po groblju. Na jednom piše:
"Hvala Simone. Vama zahvaljujem da mi se promijenio život."
Na drugom, slavni citat kultne spisateljice:
"Žena se ne rađa kao žena, ona ženom postaje"
Da, hvala Vam Simone, vaše knjige su promjenile i moj život. Naučih postati žena.
Pomislim, izgubljeni smo u stihiji vremena, a onda nas pronalazim u trenutku… Osjećam moć sudbine…
Sinopsis života bez didaskalija… put zlatne zavojnice, premostivost između simetrije i asimetrije, ljubav izranja iz pjeska i pjene i slika ornamente tek nastajućih geometrijskih oblika… tek naslućujućih boja… naših boja…
Vidim usnulo sunce… sjeverno nebo tka bijeli omotač oko svitanja… pahulje pod uličnom svjetiljkom sliće na razigrane strune uspomena… igra svjetlosti i sjena obznanjuje završnicu lazurne ljepote… početak profanog vremena… ljepota traje... vjetar dolutao iz kozmičkog vremena nebeske suze skuplja u kalež buđenja... oslobađa iz zatočeništva predrasuda...
Ženski svemir se širi... osjećam, osjećajući sebe osjećam tebe...
Miris prve jutarnje kave… zvona Petrove crkve pozivaju na jutarnjicu… otvaram okna i udišem svježinu… zavoli dan u kojem se budiš… zavoli misli i sjećanja… dozvoli srcu da diše…
kako srce diše?... čime?...
Radošću duše… romorom crvene rijeke… nježnošću dolutalom s tvojih dlanova… smirajem poslije otrgnuća iz olujnih misli… ritmom snovitih trenutaka… otapanjem lednice podsvjesti… njenim slijevanjem u lijepe privide… oslobodila sam se praiskonskih mjerila... događa se prevrednovanje vrijednosti... u ženi koja postaje...
divan osjećaj.... hvala Vam Simone...
Da, ženom se postaje.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 13.02.2018. u 11:11 sati.