Oborine će se do kraja dana proširiti na cijelu Hrvatsku,
u Zagrebu već jako pada
sinoć je sniježilo
onako kako godinama nije sniježilo
legao sam u hladan krevet
i silikonskim čepićima začepio uši
uši pune buke i bijesa
bijesa kurvinog sina što je kat iznad
pijan psovao
psovao staru majku
kurvo jedna ubit ću te!
ubit ću te kao zeca!
ne sjećam se kada sam toliko žudio mir
kao sinoć
nataknuo sam jastuk na glavu
da učvrstim tišinu
napokon ostao je samo šum
šum srca
u ušima
baš kao da
netko
kroz bijelu pustoš
prti
ćudoredni
snijeg
Umjetnik u Irskoj
(jedna za Milana Maćešića)
hraniš se u 5 izjutra
sunce izlazi tek u 7.30h
(aplikacija na mobitelu pouzdanija je od većine žena s kojima si bio)
dakle, mračina je i ti
više nisi umjetnik (iako se Beuys ne bi složio s tim)
sad si dio trudbeničke većine
tihi pregaoc
pravoslavac s protestantskom radnom etikom
(nužnost preživljavanja spaja udaljene termine k'o nadrealisti)
zajutrak se sastoji od
jaja na oko
i komada suvog kruva
još uvijek žongliraš s domaćim terminima
kažeš:
nije ovo brale zajutrak
ovo je uranak
svjestan da će sve to vrlo brzo postati samo
breakfast
nisi to očekivao
ali promjena je
blagotvorna
Sjedokosi
otkako sam preko noći posjedio
(bit će da je to bila gadna mora
no ničeg se iz Onirije ne sjećam)
udaljio sam sva ogledala iz stana
rastužuju me
bolje da ne poznam vlastiti lik
naglasak treba staviti na nešto drugo
spreman sam odreći se i uspomena
za malo prave hrane
u zipki nunam nove zamisli o životu
ti u pozadini čitaš Murakamijevu knjigu
od te mi se gluparije doslovno povraća
Petak
petak je navečer
petak za metak
i ja se spremam
da naganjam đavla kroz kukuruzište
večeras ćemo se obračunati
ja i on
rekao bi Moravia
malo sam popila... rekla je
ali moram ti reći
jebeno dobro izgledaš
zahvalio sam se i uzvratio kompliment
doista, nije loše izgledala
pokušao sam zamisliti izraz njenog lica dok svršava
ovdje sam s mužem, rekla je
zar tako?
aha, onaj tamo, uprla je prstom u smjeru nekog
mlitavog ćelavka
onaj ćelavi, začudio sam se
aha, potvrdila je
nasmijali smo se
malog smo ostavili na čuvanje – baka servis – izišli smo da se zabavimo
malo sam popila... rekla je
treba to, rekao sam
kompliment što mi je udijelila sasvim me zadovoljio
nisam htio da tjeram dalje
bilo mi drago, rekoh
pa pođoh po još jedno pivo
Nik je bio okružen izrazito feminiziranim muškarcima
predložio im je: e, imam ideju: ajde da se igramo pedera
naravno, zavitlavao ih je
oni su se nasmijali, pederi
pogledi su nam se susreli
o, kako ih kubam, govorio je taj pogled
nu, ovo je vrhunac večeri, pomislio sam
iako smo ovdje došli sa dvije
Nikove učenice (17)
većinom su to bili ekonomisti
jedan je imao vesticu sa rombastim uzorkom
kao mister Nobody
imaš vesticu kao mister Nobody, rekao sam
nije znao o čemu pričam
nitko nije znao
pozvao sam ih u potkrovlje, gore je bio laptop prikačen na mrežu
da im pokažem
mr. Nobodyja
došle su i radoznale učenice
na trenutak sam poželio
da onu punašniju primim za cicke
brzo sam odbacio tu ideju
mrzovoljni mačor ležao je izvaljen na bračnom krevetu
malo sam se boksao sa njim
pa sjeo na krevet
pridružio mi se neki peško
čavrljali smo
zanimalo ga je gdje je ta granica između nečega što je umjetnost
i nečega što nije
tko je i kako određujte
ne znam više što sam mu odgovorio
navlačio sam ga
i jadnik se ponadao da će noćas
dobiti svoju porciju
no ja rekoh
bilo mi drago
pa odoh po još jedno pivce
dolje u kuhinji
žena u crnom nalazila se
u društvu prijateljice u plavom
započeli smo priču
nedugo zatim, one će da sam im spasio večer
napokon netko normalan i okej, ustvrdile su pa sam
lagano počeo brijati o MK Ultra
i lagati o konceptualnoj izložbi koju pripremam
u Laubi
konstruirao sam ad hoc
ubacio sam u taj koncept i
Marxa u havajskoj košulji kako izvaljen na ležaljci
s koktelom u ruci uživa na Karibima
nakon što je povalio Emmu Goldman i Louise Bryant
ekonomisticama se čak i to svidjelo
žena u plavom napravila mi je sendvič
večer je dobrano odmakla
Nik je otišao
otišle su sedamnaestogodišnjakinje
pođoh i ja
ekonomistice su potonule
kao njujorška burza 1929.
vani je padala kiša
taksist je bio šutljiv
na radiju je zasviralo
you look wonderful tonight
ispio sam još jednu limenku piva
i zaspao kao
beba
srećica
pretili američki supružnici
zavaljeni u gondoli
s harmonikašem na provi
što sasvim solidno svira
Sous le ciel de Paris
laj-laj-laj...
sa širokim osmijehom na licu
plove venecijskim kanalom
(evo ih, tik do mene)
dok ja srčem jutarnju kavu
i zavirujem
u Corriere della Sera
da saznam šta ima nova
pod pariškim nebom
pod pariškim nebom
uspomene lete
traži se pjesma
što nekada je svirala
u srcu mladića
pjesma koju znaju svi
zaljubljeni
pod mostom Bercy
filozof sjedi
(tko je on? tko je on?)
dva muzičara
(tko to? tko to?)
i par vagabunda
a onda
svijet se razlije
ulicama grada
što vole
ga
svi
u blizini Notre Dama
ponekad nastane drama
ali u ovoj četvrti
nema da nema
sve se sredi
dok si rek'o keksese
samo
par zraka
harmonika
nekog mornara
i nada procvjeta
pod pariškim nebom
pod pariškim nebom
ou – yeah!
pod pariškim nebom
mrlji blatnjava rijeka
neki će reći da je lijepa
da noću uspavljuje
lutalice i ptice nebeske
što pristižu sa svih strana
da egzistiraju u duhu
pod pariškim nebom
uljepšavaju se stvari
međutim, seksualni radnici
ne žele biti spašeni, oni
je ne regret rian
pod pariškim nebom
nevidljive islamske kohorte
stupaju u srca usamljenih duša
nabrekle genitalije černih Senagalaca
kolgerle koljungemaneri call me baby
na otoku svetog Louisa
našmrkani Beigbeder šapuće Françoise
comment te dire adieu
i nebo plače
skupa s p'janim
Houellebecqueom
i p'janim Gainsbourgom koji skače
za još p'janijom Jane Birkin u Senu
dok svi zajedno čekaju
da napokon
ukaže se
ukaže se
duga
Kroki
promatram ljude
kroz kuhinjski prozor
uspjevaju napraviti par koraka
najviše petnaest
i isčeznu
u nekoliko faza prozirnost
proziran-prozirniji-još prozirniji-nestao
nestao, traži se
odustajem od krokija
kao što sam odustao od sebe
jer kada odustaneš od drugih ljudi
odustao si od sebe
- nestao
Bijes mirnog čovjeka
nikada nisam razmišljao o Marilyn na taj način
no noćas me je posjetila u snu
spustila se s oblaka
u onoj čuvenoj boja kože prozirnoj haljini
s 2.500 ručno ušivenih svjetlucavih dijamanata
nedostajala su joj samo krila na leđima
pa da bude potpuni anđeo
raskrilila je ruke i rekla
ovo je moje tijelo
jebi ga
klekni, zapovjedio sam
ona je poslušno
kleknula
izvadio sam kitu i ubacio joj
u grlo
nabijao sam
furiozno
divljački
pornografski nasilno
dok napokon nisam skromno svršio
pet-šest puta, ne više
ali i to je bilo isuviše za nju
po svilenim plahtama protkanim zlatom
iz svoje utrobe izbacila je moje sjeme
pomiješano sa kasnopopodnevnim
foie gras s preljevom od šerija
hej, koji kurac to radiš
dreknuo sam i
odvalio joj jednu vaspitnu
oprosti, trudna sam, rekla je tronuto
s kim kurvo, poludio sam
ne znam
ne znaš, sigurno s onim francuzićem
Yves nema ništa s tim, rekla je mirno
kako da ne
ponovo sam je opandrčio
počeo sam je udarati i udarati
sve dok se nisam iscrpio kao na boksačkoj vreći
popio sam pivo i otišao leći
kada sam se ujutro probudio
u zraku je visjelo pitanje
otkud u meni toliko bijesa?
i osjetio sam strašan sram
zbog svih onih nemilosrdnih bastarda koji su
agonizirali Merilyn
kako na javi
tako i u snu
Yves Montand - Sous Le Ciel De Paris
Post je objavljen 27.02.2018. u 11:06 sati.