Danas je nedjelja, dišem jezivo meko
poput jelena sa strijelom u vratu. Ovo je mjesto
tisuće i tisuće lovačkih pasa koji hrle mi u zagrljaj.
Jutrom čitam tišinu pospanih ptica, zvuk posuđa
koji uvijek ima neke veze s prostorom između dva objekta.
S balkona se prostire jednaka daljina
U podne gledam u ogledalo i ponavljam - sve je san,
sve je san.
Kasnije čitam duboko u izrečeno, čekam simbole
i simbioze i još poneko s. Kao sutra, smijeh,
spavati.
Sudbina.
Uvečer čitam članke o ljudima koji bježe od ratova i gladi
o smrti poezije i moru, plačem i sve naginje u plavo.
Danas je nedjelja, u svemu nazirem tebe,
u svemu te čekam.