Nad koncentričnim krugovima tihe vode ogleda se pupoljak divljeg kestena, nabubrio, mrk i smolav, hoće da se otvori na njenoj površini. A ona blijedo ljubičasta, a na ivici ružičasta razgalina, slična prvom sjaju svitanja, na proljećnom nebu.
Povremeno izgleda da će cijela zasjati oreolom duginih boja. Pa opet prevlada crvenkasta svjetlost. A ispod površine ili visoko iznad nje trepere boje svijetloljubičastog divljeg jorgovana i svaki kutak i svaku nišu ispunjava prekrasnim bujnim životom.
Tamo gdje se glatka površina vode mreška, tu se modifikuje slika života, a mi to sve susrećemo i posmatramo u pokretnim slikama. Tu voda neosjetno modelira naša lica, tiho i uporno, a kad se počne pomicati, odjednom se otvaraju lelujave površine zasjena, ustalasane kao živi prolaznici.
I svako može da pročita ono što se činilo skrivenim.
Post je objavljen 11.02.2018. u 15:08 sati.