Marketing
Međupost
Neki postovi nemaju sreće i suđeno im je kratko trajanje, naime današnji post je rezerviran za glavnu karnevalsku povorku, tako da će ovaj ostati svjež samo par sati i to nedjelju ujutro, kad većina blogera još spava.
Uvijek se u takvim situacijama sjetim crtice o međučinu, odnosno druženja s jednim od voditelja, sad već preminulim, kazališne scene Belveder. Naime jedan od glumaca iz tad aktualne predstave je stradao i drugi su odlučili prekinuti izvođenje predstave, ja sam odluku podržao, voditelj je osudio i našli smo se uz pijaču popričati i sučeliti stavove.
Voditelj mi je rekao da se predstava ne smije prekidati ni kad izvođač sazna da mu je netko od najbližih u tim trenucima, npr. otac, umro, uloga se mora odigrati do kraja. Uostalom, rekao je, mi pravi glumci znamo da ni smrt nije nešto posebno, samo međučin, pauza od trenutka kad se kazališne zavjese spuste do trenutka ponovnog otvaranja scene. Wow, rekao sam, jel to tvoje, ne, dodao je, ništa u ovom životu, osim jedne predstave, nije moje, te spomenuo meni nepoznatog Francuza.
Predstava se ipak nastavila igrati, voditelja je zatekla smrt još dok je bila u opticaju, iako sam tad pio isključivo pivo, znao sam gdje je držao rakiju i kriomice popio jednu za njegovu dušu. Do nove predstave.
p.s.
Nakon dužeg vremena smo ponovo konzumirali prave banjalučke ćevape.
Post je objavljen 11.02.2018. u 09:07 sati.