Nešto smo pogubile naše svjetiljke, pa smo riješile da odemo
u C&A na Novom Beogradu na razgledanje, tek da promijenimo
misli. Prijateljica je vozila i ni iz petog pokušaja nije našla parking.
To je znak. Idemo na drugu stranu.
Stižemo u Zemun. Parkiramo se ispred njene bolnice iz koje je
prije četiri mjeseca otišla u mirovinu. Sad ćemo negdje ručati pa u
zemunski C&A. U prvoj ulici nakon bolnice primjećujem tablu
restorana u kojem nikad nisam bila."Sač." Kažem: Ulazimo!
Ambijent je domaćinski i prijatan. Usluga nanametljiva
i topla. Hrana savršena, dimljena butkica ispod sača.
Cijene pristojne.
Sad ćemo do kola ponijeti upakiranu večeru za mog sina
(porcije su prevelike!) pa ćemo u C&A. Ali, telefonski
poziv mijenja plan.
"Zar ste mislile proći bez navraćanja na kavu?"
Viđene smo s prozora bolnice i dežurni kolega kuha
kavu. Kolegice pričaju novosti uz kavu. Prija nam.
I na kraju, jesmo li stigle u C&A? Naravno, nismo.
Ispalo je savršeno popodne koje treba sačuvati i ne
kvariti. Pronašle smo naše svjetiljke...
Post je objavljen 13.02.2018. u 07:12 sati.