Iako mi teško ide, čitam ovih dana "Izvore totalitarizma" Hannah Arendt, a maloprije sam pregledao dokumentarac "Simke-kako je nestao dobri duh Rijeke". Oba djela je izuzetno lako povezati, mada, kao nemaju ništa zajedničko. Povezuju ih vremena u kakvima mogu orgijati nasilničke barabe, dok pristojni ljudi ništa ne primjećuju. Simke je bio mladić, kojeg je više puta kažnjavan nasilnik bacio u rijeku s platoa prepunog ljudi i tako ga usmrtio. U filmu mi je najodvratnije pismo kajanja osuđenog ubojice roditeljima ubijenog, pogotovo što znam da su prijatelji ubojice potpuno demolirali lokal jednog svjedoka, kad su mu saznali identitet i premlatili ga. Ti odvjetnici zbilja nekad nemaju mjere svojim savjetima.
S distance gledano postoji očito i psihološki razlog zašto su nacisti izabrali židove za žrtve, bili su bogatiji od prosjeka društva, a nije ih imao tko fizički braniti, kad su došla divlja vremena, vremena kakva se ciklično ponavljaju, ima tu nešto valjda i u ljudskoj prirodi. Tako i kod nas već otvoreno i glasno javne prostore, uključujući blogove i portale, okupiraju rasisti, macho siledžije, šovinisti, homofobi i slični nitkovi, sve u ime glasa demokratske većine, koja naravno mudro šuti ili čak, još gore, u tom smradu pronalaze prihvatljive mirise, dijelove, koje eto mogu podržati.
Sve češče razmišljam o akademskoj sudbini Viktora Klemperera, profesora židova kojem dugo u nacističkoj Njemačkoj nije bio zabranjen rad, ali mu je predmet bio izboran, a javno je vođena kampanja protiv predavača židova, začudo bi se svejedno svake godine javilo par student/ica/ata. Kako masovna psihologija svugdje, pogotovo kod slabijih, traži tragove privilegiranosti, ispalo je da mu je eto lakše raditi, s manjim grupama, tako i ja svake godine strepim pred nove upise. Nije samo Balkan uvijek bio plodno tlo za bukače svake vrste, problem je nastao kad su ih preko dominantnih medija poučili da imaju demokratsku većinu.
p.s.
Rižoto je bio fenomenalan.