Rodimo se, rastemo, živimo, starimo
uz narodne poslovice koje puno ne analiziramo,
jednostavno su tu oko nas.
Prenose se usmenom predajom,
ispisane su u svetim knjigama.
Nekad nam te poslovice idu na živce
jer nas dotaknu baš kad ne trebaju,
ne zanima nas njihov smisao niti osoba koja nam na njih ukazuje,
ali da malo zastanemo i uđemo u bit,
shvatili bi da itekako imaju smisla.
Odlučno stajem u obranu životnih mudrosti
koje u našim životima nisu bez razloga.
Možda, kažem, možda ih uopće ne razumijemo,
a navode nas na greške koje uporno radimo,
cijeli život su nam vodiči, a mi ih ne želimo čuti,
ne želimo razmisliti o značenju...
Po meni, ništa nije bez razloga i ništa nije slučajno.
TKO DRUGOME JAMU KOPA, SAM U NJU UPADA,
mudrolija je koju smo svi barem jedanput čuli u svom životu.
Kakva jama i kakvo kopanje!?
Ova poslovica ili mudrolija je točno
ono o čemu često pišem-zakon privlačenja.
Možemo je i rastumačiti kroz poslovice-
KAKO SIJEŠ, TAKO ĆEŠ I ŽETI.
KAKO ZRAČIŠ, TAKO PRIVLAČIŠ.
Možemo je nazvati karma,
iako mnogi zaziru od te nepoznate riječi jer nije
iz našeg podneblja i religije.
Na karmu će mnogi nadodati da je „bitch“,
iako nesvjesni da upravo ako je ne osvijestiš, ne osvijestiš sebe,
živjet ćeš u uvjerenju da ti je život niz slučajnosti i serviranih nedaća,
a za većinu nedaća si sam kriv, iako nesvjestan...
Tko drugome jamu kopa- tko želi drugome zlo,
tko radi zločestoće, smicalice, govori ružne stvari,
izaziva negativne emocije...
dobit će to sve natrag poput bumeranga.
Možemo to usporediti sa bezazlenim sukobom mišljenja
koja često prerastaju u svađe, vrijeđanja,
fizičke sukobe gdje obično izazivač
IZVUČE DEBLJI KRAJ jer je prvi započeo.
Tako je, po zakonu privlačenju, po onome što siješ, to i žanješ,
rupu koji si iskopao drugome, u nju na kraju sam padaš.
Sve reakcije su odraz naše akcije-
TKO SE MAČA LAĆA, OD MAČA I GINE.
Isto tako, umjesto mača možemo izabrati lijepe riječi,
lijepe geste, ugodne emocije...
koje će nam se isto po zakonu privlačenja vratiti.
Umjesto kopanja jame možemo izabrati sadnju pšenice,
a ako i dođe do kamena za kojeg smo sigurni da ga nismo prvi bacili,
uvijek od pšenice možemo ispeći kruh pa
TKO TEBE KAMENOM, TI NJEGA KRUHOM
potvrditi u praksi.
(nastavlja se...)