istovremeno dočitavam dvije knjige...Heinrich Böll ... Gledišta jednog klauna... iliti svakodnevica jedne ljubavi...Hans Schnier ne želi akceptirati da crkva ili država određuju što je to institucija braka... i pozivam se na izjavu autora tekstova i knjiga o kozmologiji ljudske svjesti... Karla Poppera... kada umre čovjek mjenja se harmonija univerzuma...svemir postaje bogatiji za jednu dušu, a zemlja bogatija za jednu raku...svaki čovjek je unikat u kozmosu i unikat na ovozemaljskim stazama...govorim o štivu izraslom poslije jungovih arhetipova...je li čovjek unikat u univerzumu?...ili ti tekstovi ipak potvrđuju izreku...cjelina je više od sume njenih djelova...
Odživjeli smo mnoge priče… nestajali u vrtloženju uvijutaka sudbine, u odmaku od stvarnosti i budnosti u svijetovima lijepih privida… bili smo čuvari tajni u hramu istine… stražari na vratima svetišta ljubavi… stjegonoše na bojišnici taština… branioci na barikama časti…
Jesmo li u vrtlogu života izgubili trenutke sreće? Njima smo se hranili koračajući pustinjskim pejsažima.
Jesmo li u kovitlanju pješčanih oluja izgubili poeziju suza? Njima smo gasili žeđ tražeći oazu mira i spokoja.
Sunčev sjaj je iscjeljivao stigme, nutarnja vatra branila od hladnoće izvanjih kontradikcija.
Što je dobro, a što loše? Ima li vidljive razlike između ta dva entiteta stvarnosti?
Odabir je najteže iskušenje, pretakanje transcendentnih naslućivanja u iskustvenost spoznaje…
Razmišljali smo o neostvarenim željama… tugovanje preobrazili u traganje… Potražili smo krivca u dubinama poimanja, susretali trijumfirajuću beštiju iza zrcala svjesti… osjetili njenu osamljenost u lednici podsvjesti...
U Erato carstvu osjećamo istinu... poezija pobjeđuje sumnju… izronjena iz geometrije žudnji ona postaje kugla sretnog življenja…
skladna cjelina, vrijednija od sume njenih djelova… oslikana poezijom slikara...
BIVERZUM JE TO...
Dijana Jelčić
fotografije moje... slika harmonije ...Salim Ljuma