KADA ĆE POSLODAVCI RADNICIMA UZ MINIMALNU PLAĆU
ISPLAĆIVATI I NOVAC ZA PRIJEVOZ?
Zašto se zaposlenima koji primaju minimalnu plaću Uredbom ili zakonom ne osigura pravo na novac za prijevoz odlaska i dolaska na posao koji bi im s plaćom isplaćivali poslodavci? Kako doći do posla ako ne gradskim prijevozom? Činjenica je da mjesečna tramvajska karta za prvu zonu prijevoza ZETom svakog radnika košta 360 kuna. Ali činjenica je također da druga zona ZET-a stoji 610 kuna. Zar su to male suma novca koje treba izdvojiti za putnu kartu, kada je neto plaća vrlo niska? Koliko godina treba još proći da bi Vlada od poslodavaca zatražila ispunjavanje obveze plaćanja troškova putovanja za zaposlene koji rade za minimalnu plaću? A koliko tek godina treba proći kada će visina plaće biti rangirana po vrsti zanimanjima? Čini se da je to u sadašnjoj sferi vođenja hrvatske politike zapošljavanja – daleka budućnost.
Od 1. siječnja 2018. godine do kraja kalendarske godine na snazi je Uredba o visini minimalne plaće (NN. 122 /17) prema kome minimalna plaća iznosi 3.439,80 kuna bruto, odnosno 2.752 kune neto. To je iznos koji radniku pripada za rad u punom radnom vremenu. To je povećanje minimalne plaće za pet posto, odnosno za 163 kune bruto i 131 kunu neto, tako da iznositi 43 posto od prosječne plaće. Obračun novog iznosa minimalne plaće kreće s obračunom plaće od mjeseca siječnja, a koja će biti isplaćena u mjesecu veljači i nastavlja se.
U minimalnu plaću u 2018. ne ulazi povećanje za prekovremeni, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom ili drugi dan za koji je zakonom određeno da se ne radi. To se obračunava dodatno.
Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi, u 2016. godini minimalnu plaću je primalo 76.400 radnika, a riječ je uglavnom o zaposlenicima u radno intenzivnim djelatnostima, kao što su tekstilna industrija, kožarska industrija, zaposleni u trgovini, zaposlenima preko Agencija za privremeno zapošljavanje koji je u Hrvatskoj stotinjak, itd.
Kao kompenzacijsku mjeru poslodavcima Vlada je dala olakšicu na način da se na minimalnu plaću stopa zdravstvenog doprinosa smanji za 50 posto, čime bi i davanja poslodavaca na minimalnu plaću bila manja za 103,85 kuna. Time bi poslodavcima troškovi za svakog djelatnika kojem isplaćuje plaću bili i smanjeni sa 3.893,47 kuna na 3.735,62 kune.
Uvjet za tu mjeru je da poslodavac minimalnu plaću isplaćuje najmanje 12 mjeseci.
Časopis " Računovodstvo, revizija i financije" navodi da najniža plaća za nepuno radno vrijeme, a ono je manje od 40 sati rada tjedno, se utvrđuje razmjerno minimalnoj plaći za puno radno vrijeme i satima rada na koje je radnik prijavljen. Primjerice, radniku zaposlenom na nepuno radno vrijeme (pola radnog vremena) od 20 sati tjedno minimalna plaća ne može iznositi manje od 1.719,90 kn mjesečno.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 04.02.2018. u 21:32 sati.