U Hrvatskoj je broj oboljelih od tumorskih bolesti 22 000 godišnje, od čega 14 000 umre godišnje.
Preračunato, u deset godina oboli 220 000, umre 140 000; u sedamdeset godina oboli 1 540 000, a umre 980 000 osoba.
U sto godina oboli 2 200 000, a umre 1 400 000 osoba.
Stopa oboljenja i smrtnosti od zloćudnih bolesti je u porastu.
Razlozi su višestruki, ali onaj tko popusti jednom uzroku o ostalim nije sposoban brinuti.
Neodgovornost za vlastit život u Hrvatskoj je epskih razmjera.
Jedan od uzroka povećanja stope oboljenja i smrtnosti od zloćudnih bolesti je neprirodna prehrana.
Napuštanje sela i seoskog privređivanja koje uključuje proizvodnju hrane za vlastite potrebe, uz ekonomske prouzročilo je i zdravstvene probleme.
Od titova doba nitko se nije usudio objaviti stanovništvu činjenicu kako u Hrvatskoj nije moguća puna zaposlenost (Tito je tvrdio kako svi imaju pravo raditi).
Puna zaposlenost je moguća na nižoj razini, samozapošljavanjem na seoskim gospodarstvima, proizvodnjom hrane za vlastite potrebe.
Sigurno radno mjesto s osiguranim zdravstvenim i mirovinskim osiguranjem nije moguće priskrbiti većini hrvatskog stanovništva.
Zbog toga je Republika Hrvatska u enormnom dugu.
Struktura kadrova u vlasti, protivno javnom uvjerenju kako uništavaju Hrvatsku pljačkom, a ne svojom nesposobnošću upravljati bilo čime, ukazuje na nesposobnost državnih institucija rješavati osnovne probleme.
Jedan od problema je povezanost demografije i ekonomije (BDP-a). Koji je uzročno povezan s drugim problemima (državni dug, siromaštvo, nezaposlenost, porast stope oboljenja, neadekvatna zdravstvena zaštita, ...).
Hrvatska propada. (A propadaju samo nesposobni.)