Kao prozirno staklo pukla je misao u glavi i zaledila se, zatvorila sam oči, dok je sunce poput zlatnika probijalo tamu istoka, sjetila sam se nekih riječi obećanja pa zaustavih i drugu misao i vratih se prvoj, onoj zaleđenoj.
Za ovaj dan je dovoljna, ne trebam više takvih misli, dok je ova još duboko zaleđena u meni, nisam je niti otpustila, stalno joj se vraćam, kružim oko nje poput Mjeseca, imam svoju galaksiju u kojoj je ona centralna putanja oko koje se vrti sve.
Zapisat ću u pijesak tu misao, jer znam da će je ispred svih, a i ispred mene pomesti vjetar.
Je li možda zapisana u moj genetski kôd?
Ne, nije...stečena je, izmjerila sam težinu svega i osjećam kako je vrijeme, da pokopam tu zaleđenu misao i sve dijelove tijela naučim, da više nije dio mene.
Smisao svega je pjesma, neću ugasiti vatru preko njenog toka, već u suprotnom i kad se počne rasplamsavati, zalit ću je svojom suzom i otpiti led.
Vidim, sada mi je bitno ovo što je - sada, a ne ono što je bilo, jer sve što je bilo, to je mutan izvor otkud ne mogu dobiti ono što mi treba.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.