Prije svega želim reći da obožavam Susan Elizabeth Phillips. Kad se zaželim dobrog romantičnog romana, većinom odaberem jedan od njenih romana. Romani su joj ispunjeni humorom, obiteljskim odnosima, prekrasnim pričama koje me često oraspolože. Zato sam, nakon brojnih drama, ovih dana uzela i Najbolji komad. Priča koju je Susan napisala još davne 1991. godine. Ne mogu reći da sam razočarana, ali ne mogu reći niti da sam zatvorila knjigu oduševljena i pod dojmom. Naime, priča je jako zanimljiva. Smještena je u vrijeme razvoja osobnih računala, u vrijeme procvata Silicon Valley ,Steva Jobsa i ekipe. Pročitala sam neke loše recenzije o knjizi. Čitateljice nisu zadovoljne s tim dijelom priče gdje autorica opisuje razvoj računala i hakerski život. Mene je baš to oduševilo u priči. Volim priče o Steve Jobsu, to je jedna od osoba kojima se divim i koju poštujem kao pravog vizionara i čovjeka koji je živio ispred svog vremena. Dakle, mene je taj dio priče oduševio i držao budnom kasno u noć dok nisam dovršila knjigu. Ono što je meni falilo je razrada odnosa, ljubavnih i obiteljskih.
Imamo heroinu Susannah koju upoznajemo od najranijeg djetinjstva. Njen otac, prikazan kao jedna od najpozitivnijih osoba iz njenog života postaje (ne znamo u kojem trenu) jedna od najnegativnijih osoba u njenom životu. Sam, s kojim Suzie bježi na motoru, nije mi se sviđao od početka pa mi njegov prevrat u lošeg muža nije teško pao. Međutim, i taj odnos je klimav. Susannah ga je vidjela dva puta prije nego je odlučila pobjeći s njim i udati se za njega. Tada upoznajemo Mitcha. On mi se sviđao, sve do trenutka dok nije odlučio osvojiti Susannah. Njegov pristup mi se nije sviđao. Yank, koji mi je jedan od najdražih likova, je haker koji je izgubljen u svom svijetu, a sve zna i razumije što se oko njega događa. Mislim da mu autorica nije posvetila dovoljno prostora, odnosno, nije ga dobro razradila kao lika. Nešto mi fali. I tada, velika završnica; završio je zaplet sa razvojem i oporavkom tvrtke, sve se sredilo, dolazimo do dijela zbog kojeg ću zaklopiti knjigu s osmjehom na licu... E taj dio se nije dogodio, nego me razočarao. Dakle, scena sa igranjem igrice i sukob između Sama, Mitcha i Yanka me razočarao i bio mi je neshvatljiv. Nakon tog dijela, kraj je bio očekivan. U ovom romanu mislim da je autorica više uživala u kompjuterskom razvoju, kojemu je ovaj put posvetila više pažnje nego romantičnim odnosima.
U svakom slučaju, roman je našao svoju publiku. Možda nije jedan od najboljih romana Susan Elizabeth, ali svakako ga vrijedi pročitati zbog povijesnog aspekta i hrabrosti ovih junaka, koji mi je poznat kao maloj poduzetnici u svijetu ogromne konkurencije.
Post je objavljen 02.02.2018. u 12:13 sati.