Rekla sam da ću ćešće pisati. Na kraju i na žalost ništ od toga. Stisnu te neke obaveze i komplikacije i onda me nema ... ali oke, proći će i to pa sam češće tu!
Žao mi je što ne nađem vremena za čitanje postova na blogovima koji me nasmijavaju i opuštaju pa Vam se ispričavam što ne mogu čitati i Vaše zanimljive pričice i dogodovštine ..
Ja sam ponovno na terapijama, moja Multipla je odlučila malo se probuditi, protegnuti rastegnuti pa sam završila ponovno na Solumedrolu (jeeeej ! ) i bolovanju ! Dobro sam i sve je oke, ali eto treba ju ponovno malo uspavati a Solumedrol je kralj za te stvari !
U zadnje vrijeme, zapravo skoro uvijek kad se ta moja Multipla odluči malo probuditi na TV i općenito u javnosti krenu te neke intenzivnije priče o toj cijeloj bolesti. Na žalost samo isplivaju oni najteži slučajevi na površinu pa možete vidjeti samo one ljude kojima je baš ekstremno teško u životu s tom bolesti. Ja sam na sreću jedan od onih tipova gdje je ta bolest dosta sporog napretka i neizmjerno sam sretna zbog toga. Ima puno toga u pozitivnom gledanju na stvari oko sebe i ne dozvoljavanju da Vas bolest preuzme. Treba ju prihvatiti i osvijestiti to je definitivno prva stvar koju trebate napraviti, ali to ne znači dozvoliti joj da Vas otme. To nikako ne valja.
Žao mi je ljudi kojima ta bolest uzme sve, a znam da ih ima. Znam da trebamo probuditi svijest svih oko nas vezano za MS, iako ne znam jel se baš slažem s time da baš uvijek najteži slučajevi trebaju biti prikazivani. Ljudima treba neka pozitiva općenito u životu, nešto za što će se zakačiti i reći da s pozitivnim djelovanjem se može postići puno toga.
Ne želim da mislite da smatram da ju treba idealizirati i prikazivati u najbližim oblicima, ali to je bolest tisuću lica, ovisi doslovno od osobe do osobe i mislim da bi ju se tako i trbalo prikazivati. Svi trebamo učiti o njoj.
Dok mi ju nisu dijagnosticirali nisam znala gotovo ništa o MS-u, sada, godinu dana poslije shvaćam kako zapravo jako puno ljudi dijeli moju sudbinu, ali da mi ju nisu dijagnosticirali ne bih ni znala da oni postoje. U tome je poanta. Treba se informirati, pravilno.
Kada na Google upišete MS ... ah, načitat ćete se svega. Doslovno ima slučajeva smrti nakon 3 mjeseca, ALI imate i onih gdje cijeli život, do kasne starosti žive s MS-om i kontroliraju ju. Tako da ... informirajte se i budite podrška ljudima kojima je to potrebno. Neke pretjerana priča o bolesti samo još više uzruja. trebate biti tu za njih da ih opustite, riješite ih stresa i pretjerane brige.
Ni zdrave ni bolesne osobe nikada ništa dobro nisu dobili od prevelike brige i stresa. Smješno je u današnje vrijeme reći nemoj dozvoliti da te stres proguta. Teško je odmaknuti se i dozvoliti si pravi odmor, znam. Ali postoje načini kako da se i ta količina stresa reducira. Za to postoji obitelj, postoje prijatelji . naši najbliži i najdraži, ali i oni neki "padobranci" u našem životu koji ga nekako samo obogate i uljepšaju a da ni sami toga nisu svjesni. Te ljude cijenim neizmjerno. O obitelji punoj podrške i razumijevanja ne vrijedi ni govoriti, to mi je najveće blago koje imam. I onaj moj najdraži čovjek koji je kraj mene i kad sam savršeno i luda i zabavna i kad sam najgori gnjavež i dosada na cijelome svijetu. On ostaje tu. Drži me za ruku i voli me. Realan je, meni to najviše pomaže. Volim njegovu realnost i njegov drugačiji pristup. Zato se tako dobro slažemo. Došao je u moj život baš kada je trebao. Dovoljno rano i dovoljno kasno, reklo bi se na vrijeme.
Tako da eto, "maleni" post o nama oboljelima od Multiple Skleroze, ali i o svima Vama koji nas okružujete. :)
Otvorena sam za rasprave, sugestije i komentare, upite :)
Štoviše, jako ćete me razveseliti ako napišete bilo što !
P.S. Bez žaljenja, sažalijevanja i ostalih negativnosti samo molim :) Ja sam super, sretna vesela i pozitivna, ostavimo to tako sve u tom duhu :)
Post je objavljen 02.02.2018. u 12:46 sati.