Marketing
moščenice
Ljeto je,vrućina,spavati ne mogu,roštiljada u krevetu.Kava,kutija cigareta,tuš i na put spreman.Rijeka se budi,sunce udara u prozore riječkog prebivališta,samo mi fali lepeza u ruci ko onom kaj šije,za klimu je prerano,jer volim miris tog ranojutarnjeg ljeta,galebovi vrište,a u daljini negdje na Drenovi,zvoni crkva.
Cijeli je taj kraj jedna velika poluispisana priča.Cesta uz more,auto polako klizi,pa stani –kreni i pred okom mi svane ,meni osobno jedan od najljepših prizora starigrad Plomin.Onako starački žut,sa silinom povijesti i daškom starine,no,lapidarij je otvoren,pa ću samo malo i opet stati,a onda idem dalje,na brdo.To brdo stoji tu već jako jako dugo,no,ja ga uredno zaobilazim,pa je red kad ga već stalno gledam s ceste da se i popnem.Robin Hudi u 70-godini u tajicama do koljena,gaze bicikle na plus 100 i komentar,daj pogledaj kak se uspuhal pa bu ga infić kresnul,pa stari daj se geni nekam u hlad....o Bože......
Projurim ja pored njih onako uznosito i eto me tu sam.Malo je to mjesto,mali je trg,sve je puno auta i gužva je, nemaš se kam parkat.Uguram se ja ovako,purgerski ,junački među armada registracije i krenem.štap u ruci,naočale na nosu,dobro jutro Moščenice.Neću pisati sad traktat o gradu,nego Vam donosim legendu.
Kako je Moščeničan Miro Dešković prevario Mlečane
Već 9 mjeseci mletački kondotijer Alvise de Moro opsjeda Moščenice, ali ih hrabro drži i brani zorni vojvoda Ivan Hegovetić,s odabranom četom kršnih istarskih Hrvata koji su u ovim krajevima,gdje kuga jednoć sve polomila,odavno našli drugu domovinu.Pokušali su Hrvati nekoliko puta smjelo provaliti iz grada i rastjerati mletačke čete, ali uzalud.Odlučili Mlečani pod svaku cijenu zauzeti pa prikupili veliku vojsku koju hrabrost hrvatskih sokolova ne ometa u naumu.Na moru poput crnih aveti drijemaju usidrene mletačke galije,a obrežja prekrili mletački šatori.U Moščenicama ponestalo hrane.Zna to mletački kondotijer Alvise de Moro,i nekoliko puta poručuje vojvodi Hegovetiću, da mu preda grad .
Nikada!,junački je odbijao Hegovetić,ali je u njegovu srcu rasla zebnja.Gledajući prebjeglice ,gladnu i iznemoglu sirotinju,zamisli što će biti s njima.Zaludu su ginuli junaci, past će grad.Venecijo, ne bilo ti traga,Venecijo,zatornice hrvatskog imena!, proklinjao je junački vojvoda,kada mu pristupi momak rumen kao jabuka.Jedva mu zagaravila usnica,a može mu biti možda 20 proljeće.Amen! Neka bude tako gospodaru, ali dok je glava na ramenu mi još nismo pobijeđeni!Kako to, Miro Deškoviću?Pola junaka je mrtvo,a gradom vlada crna glad! Uskoro neće biti glave ni na tvom ramenu! Nikada, časni vojvodo! Ima u gradu još sokolova!
Ne luduj mladiću,Mlečani su siti i brojni! Spasit ću nas gospodaru! , reče Miro Dešković i prošapće nešto vojvodi na uho.Dobro! Kad si već odlučio, neka te Bog prati i Gospa trsatska pomogne!
U zoru se otvore gradska vrata i na put izbace momka nasmijanog kao proljetno jutro. Jedva što je krenuo, ščepa ga mletačka straža: kuda? Tko si ti? Miro Dešković se zovem. Konjušar sam svjetlog vojvode Ivana Hegovetića. Govoriš li venecijanski?, pitaju ga mletački plaćenici.Ne, samo po naški ,hrvatski.
Venecijanski ne znam, nikad nisam bio tamo, a i što ću kad ovdje teku med i mlijeko. Zna vojvoda njihov jezik.Nije uzalud odrubio toliko glava! Svezanog ga odvedoše vojvodi.
U najljepšem šatoru , u sjajnoj opremi sjedi slavni Alvise de Moro. Svetom Marku slava, Veneciji moščeničkih batina!,vedro će mladić. Šalu na stranu! Reci kako se zoveš! Miro Dešković, svjetli gospodine! Što ostavi dvorove gladi! Dvorove gladi! Nasmije se veselo momak. Istjeraše me van jer sam jutros psima bacio dva debela buta mlade košute! Ni kruha u gradu nemate,a ti mi pripovjedaš o mladim košutama! Pogledaj mi lice,svjetli gospodine, vidjet ćeš da gore svega ima, a kamoli kruha.Ne znam što mi bilo kad bacih mladu košutinu psima.Govori otkud vam hrana! Podzemnim pećinama ju dopremamo , a jutros nam je pristigla uskočka pomoć iz bratskog Senja! Lažeš! Objesite ga ! ,ljutito će Alvise straži.
Ne lažem! Gledaj bolje grad, vidjet ćeš uskoke u puškarnicama! Primijete ih mletački vojnici : imaju svježe hrane i novih vojnika! Vidi samo kako je rumen ovaj momak! Šutite kukavne psine! ,zagrmi Alvise,navalite na grad! Polete smioniji plaćenici uz brijeg.Zapucaše iz lumbardi na uskoke.Kula se zatrese, ali uskoci na mjestu stoje. Uskoci su s vragovima u savezu! Kad oni od lumbarde ne padaju kakvi su im tek vojvode!, vikne nekoliko vojnika. Bježimo,bježimo!, proširi se poput kuge strava vojskom . Zalud su prijetnje i zapovijedi. Svi bježe.
Primijetivši kako iz grada vojska silazi i nahrabriji glavom bez obzira odjuriše na galije i otploviše za Mletke. Grad je slavio Miru , raširenih ga ruku dočeka ,junački vojvoda Ivan Hegovetić : Spasio si nas!Miro, vragu si iz torbe pobjegao!Gospodaru jesam li vam rekao da izvadite stare oklope naših časnih predaka, lijepo ih uredite i na kolcima postavite na puškarnice. Prave ste im brčine od jagnjeće vune napravili. Strašno su odozdola izgledali, nije ni čudo da je šala uspjela. Strah je vrag i oklope mijenja u žive junake!
Post je objavljen 31.01.2018. u 09:57 sati.