Eto tako propustih, nisam imao pojma, gostovanje kolege vjeroučitelja s kojim sam više godina radio u istoj zgradi. Vjerovatno bih gostovanje propustio i da sam znao, sunce je uljepšalo nebo i u dane vikenda je to znak za put, dok se još putovanja mogu priuštiti, pogotovo što sam znao što otprilike mogu čuti, znam puno o njegovim nestašlucima u mladosti i da je sad izuzetno potčinjen autoritetima, s djecom ima blizak odnos, dalo se to pratiti na ri apostol blogu ovdje, kad je uz postove imao više komentara nego današnje zvijezde bloga, anonimne i afirmativne, od strane učenika. Pomogao je puno našoj kolegici bivšoj blogerici babi ljutici oko organizacije uspjele promocije knjige na gimnaziji kojoj radi, tad smo zadnji put komunicirali.
Iznenadila su me ipak ta pozitivna reagiranja, navodno ograđivanje i od stavova biskupa Košića, što mi baš i ne ide uz njega al dobro. Kolegica je nabrojala da se barem tri puta zahvalio na svemu svojoj ravnateljici i nadbiskupu, to mi već sliči na njega, moraš itekako biti u milosti te ravnateljice i nikad ne proturječiti, ako ti je posao mio.
Mi smo po prekrasnom danu ipak smislenije ispunili vrijeme odlaskom na Krk. Kako smo nabavljali nove kućanske uređaje, stare smo godinama odvozili u Gorski Kotar i Krk, bez Gorskog Kotara i odnešenog tamo smo u potpunosti ostali zbog očeve bolesti, sad kad nam se sve kvari, odlazimo u Krk po preostalo, jučer po vagu za kolače. Dogovorili smo se ne trošiti previše vremena na hranu, podijelili smo odličnu pizzu u Kraljevici i odjurili dalje. U Krku smo se odlučili za predvečernju šetnju i par fotki za blog.