Ima tako nekih filmova i knjiga, koji na nas ostavljaju snažan utjecaj, koji nas izgrađuju iznutra, prodrmaju, zamisle, pa nakon stotog čitanja ili gledanja, točno osjetiš koliko si iznutra narastao, jer se javljaju novi dojmovi, pogled ti zadrhti na nečem sasvim drugom u odnosu na prije, jer neprestano se mijenjaš.
Društvo mrtvih pjesnika tako sam prvi put gledala s nekih 16, pa su mi najzanimljivije scene bile jasno, one društvene, tulumi, cigarete, curke u spilji. Školska atmosfera bila je dosadnjikava, bila sam sretna što ne idem u internat, a dečki u tom filmu, već su mi tada bili nestvarno dobri i pristojni, u usporedbi s našima iz škole, neki sasvim drugi svijet.
Profesor je bio smiješan čudak, al priznajem, poželjela sam više puta, imati baš jednog takvog profesora, koji će nam približiti svijet, puhnuti u prašinu straha i srama, otvoriti vidike.
Imala sam takvu profu iz hrvatskog, i danas je volim i danas je znam. Ona je pomicala vidike, puhala u krila, brisala prašinu srama i straha. Mene je u sedmom na nekoj priredbi, dala najaviti ko pjesnikinju..
Zbog nje sam i propisala.
Šteta što ista nije bila iz kemije, recimo...
Sretnemo u životu svega nekoliko " profesora Keatingsa", u raznim fizičkim obličjima...
To je film za isplakati gomilu suza, a uvijek, baš uvijek, tu plačem zbog nečeg drugog.
Ljudi su strastvena bića, kaže Keatings u filmu.
Sve drugo pomaže nam da preživimo.
Ali to dakako, nije dovoljno. Jasna stvar.
Zato se društvo uglavnom i sastoji od frustriranih, nesretnih i zločestih ljudi, koji su konformistički prihvatili strogi poredak, poslušno ispunili roditeljske želje i ambicije, bez imalo suprotstavljanja
uspjeli se dogurati strogim radom i odricanjem, slušajte odriicaanjem...do statusa i sjaja..
Život nije odricanje. Nije mu to smisao.
Život je ljubav, dobrota, milosrđe.
Život je poezija.
I da, zaurlati barbarski treba češće, penjati se treba često, na stolice i klupe, pa kad misliš da o nečemu sve znaš, pogledati istu stvar iz druge perspektive i kuta.
Post je objavljen 28.01.2018. u 23:38 sati.