I tak, gospon Marijan je preminuo. Po internetu jedni orgijaju nad još neiskopanom rakom, drugi se zgražaju nad ovim prvima. Ima čak i javnih istupa poznatih osoba o "humanizmu" pokojnika, što svrstavam u vrhunsku burlesku.
Naslađivanje bilo čijom smrću nije baš nešto civilizirano. Asocira me na revoluciju u kojoj se njezini akteri, opijeni "snagom" razularene gomile pretvaraju u vulgarnu rulju, triput goru od onog protiv čega su digli glas.
Osobno - ne žalim za Hanžekovićem. Što se mene tiče, on je bio oličenje gramzivosti, negativac iz bajki koje smo slušali u djetinjstvu. I vizualno se savršeno uklapao u tu sliku. O njemu samom puno govori i to što nije vidio nikakav problem u tome da najnepopularniji posao u državi radi za novac. Solidan novac, da se razumijemo. Ako mislite drugačije, onda ste previše odrasli. Potpuno ste zaboravili bajke iz djetinjstva.
Ne postoji valjda ni jedan čovjek u državi čija bi smrt izazvala ovoliko odobravanja ni naslađivanja. Niti jedan političar, bez obzira na političko usmjerenje, niti jedna javna osoba svojom smrću ne bi izazvala toliko izljeva čiste sreće, ili pljuvanja po svom liku i djelu, kao što je to postigao Hanžeković. Njegova smrt ujedinila je lijeve, desne, mlade i stare.
Jedina razlika među svima njima je mjera, način na koji reagiraju.
Moj izbor je "nije mi ga žao".
Naravno, njegov posao će netko i nastaviti. Vjerojatno neće postići "zvjezdanu visinu" Hanžekovićeve omraženosti, samim time što je drugi po redu. Bez obzira na sve, ne bih se s njim mijenjao, ni za kakav novac.
Post je objavljen 28.01.2018. u 15:45 sati.