Zaribano nešto. Đavolarije sam ispucao još tamo za Vražić, a brojka više nego prigodna dolazi tek sad.
Nemajući boljih ideja, prepričat ću par današnjih dogodovština, što će reći njih dvije, s tim da su dosta povezane.
Kad nas je danas kratko posjetio susjed, s njim je došao i jedan mladi belgijski ovčar. Nakon kraće igre s našim psom, također mladcem od nekoliko mjeseci, belgijaner je krenuo ganjati kokoši. Susjed je rekao da im neće ništa napraviti, ali nije pravo dovršio rečenicu kad je pas ugrabio jednog pijetlića. Pojurio sam odmah prema njemu da ga potjeram da pusti pijetlića, ali ovaj je skupa s lovinom krenuo bježati kući. Prvo sam odustao od trke jer je pas ipak dosta brži od mene, a onda opet krenuo jer mu je kuća niti stotinu metara od naše. Kad sam se našao na cesti, primijetio sam da sam se dosta naglo umorio, ali nisam stigao ni pravo stati, a već su mi noge otkazale suradnju pa sam se fino otkotrljao koji metar. Pas je u međuvremenu pustio pijetlića koji je, lišen manjeg dijela perja i većeg dijela ponosa, odjurio kući, a ja isto, u ne pretjerano drugačijem stanju.
Kako se čini, nekih pet sati sna i preskočeni ručak nisu baš najbolja podloga za trčanje.
Post je objavljen 27.01.2018. u 18:16 sati.