Marketing
pas mater
Teško je ustvari sve to skupa staviti na mjesto.Teško je opisati to stanje.Živimo u vremenu brze hrane,auta,mobitela,trgovačkih centara i kako to sve zajedno spojiti u vremenu i prostoru.Ja nisam imun na današnjicu,ali kako shvatiti ona druga vremena,koja se čine kao prazan prostor hoda po grobljima.Od hrvatskih kraljeva i kneževa pa sve do Grobnika i Hvara.Ustvari zaista ne mogu pojmiti gdje se to sve izgubilo i kako smo došli do toga,da ignoriramo činjenice koja nas tuku u facu.Ravno u bebu.Pokušavam i probam objasniti tu neku granicu između svjetova,kao rat zvijezda,a da ne plačem.Prštim svime i svačime,cinizmom,ironijom,humorom,ali možda se i ja branim od onoga što vidim ili što sam vidio na svim tim svojim lutanjima.Stati na granice Hrvatske,takve ili kakve,u bilo kojem vremenskom periodu ili bilo kojem zbivanju,kad nam se povijest ustvari nalazi daleko od nas.Naši arhivi su puni,ali su našom pričom puniji strani arhivi.Krađa i mrtvaci po policama prošlosti.
Osim drevnog Egipta i tih dijelova svijeta,smatram i gledam to tako,da smo najpokradeniji po arhivi i dokumentima,jer se sva naša povijest radila negdje nama iza leđa,a sami smo tome krivi i sami smo to dozvolili.Što je to u nama,da smo toliko sebični,da smo toliko samoprobitačni i da ne gledamo nikud nego samo u svoj novčanik.Koliko smo spremni riskirati budućnost za sadašnjost vlastitog đepa!Koliko smo spremni isto tako izdati svoje,da bi stranac mogao reći zadnju riječ za naše domove i za našu opstojnost.Koliko laži i prevara mora biti zapisano i napisano,da se sve skupa prikaže boljim nego što jest.Koliko moramo izgubiti za bespuća povijesnog sajma.
Priče i legende za laku noć
Svi oni topovi,piceki,raceki,Kosjenke i Regoči,ne mogu sakriti stvarnost zapaljenog i uništenog srca i nada u ono što bi nas trebalo držati glavom gore.Kada će netko stati i reći dosta je ,recite tko smo i što smo,recite što smo napravili na tim fucking predziđima kršćanstva,koliko smo svoja tijela dali za tuđi interes i koliko ćemo još skrivati se pod jastuk,kao mala deca ,kad ih nešto uplaši,umjesto da kažemo STOP ,to smo vam dali,to smo vam napravili.Tko ste vi da nam sudite,kad smo vas branili od onoga zla i prijetnji,da bi nam danas uzeli i mrvicu dostojanstva.MI šutimo i sramimo se svoje povijesti i svojeg ja.Divimo se onome što smo im omogućili.Oni su rasli,mi ratovali,oni su gradili,mi branili i ratovali.Da,ostali smo u srednjem vijeku,ali kod vas srednji vijek završava u 14 stoljeću,a kod nas ,radi vas i radi vaše zaštite tek u 18.Kako nećemo kaskati za vama,kad ste nam dali zadatak da svoje duše prodamo vragu,a svoja tijela ostavimo vama u službu ,kako bi naša krv služila za vaše dalje.Ali,sami smo tome krivi.
Poneki put razmišljam što bi bilo da smo s Turcima postigli dogovor i lepo rekli ,ovak,dečki,lepo si vi prošetajte pored nas,imate od nas riječ da nećemo,pa pokucajte onima tamo vani,di ste zamalo bili,a mi vam nismo dali.Oj,vi carevi i carice,kraljice i kurve,oj vi engleska i francuska prevrni čreva,da li bi imali vremena trovati i spletkariti da vam se pored riti prašilo kao našoj deci.
Kralj Gustav iz Švedske prozvao je Hrvate novim plemenom vragova,onaj kaj je kukal u Weltschmerzu i odal se radosti,a kasnije to Betić ukomponiral u 9 simfonie ,govorio je da su Hrvati iz pakla utekli.Eto tako kao velike ratnike pamti svijet.U Koelnu postoji izreka ,umesto da decu plašiju babarogom,plaše ih doći će ti Hrvati.Trideset godina ratovanja za carsku krunu,koja nije niti pljunula na sve to skupa,a opet nisu oni krivi ,nego mi koji to nismo razvikali kao drugi narodi.Jako malo ljudi na svetu zna da je kravata naša,jer smo dali drugima da se pinče našem.E to se zove nesloga i jal i zavist,koje smo doveli do savršenstva.Umesto da smo kao nacija zajedno.Nema niti jednog većeg mjesta niti grada,niti pokrajina di se nije vodio boj u tom 30-godišnjem ratu od 1618-1648.Započinjali su naši mnoge i završili,borili se prsa u prsa,kao gerila,kao predstraže i kao čuvari nečijih stranih interesa i opet ponavljam nikad svojih.Mnogi su naši junaci proslavljeni,velika imena povijesti,a da nisu Pavelić i Tito,Zrinski :Juraj,Nikola,Petar,kapetan slavni Blašković,Ratkaji,Hrastovečki i ostali znani i neznani.Ali nekako na vrhu svega toga,po hrabrosti,možda nikad nenadmašeni grof Isolani.Nadasve hrabar,kartao je pio,lovio ženske ,ali u mejdanu nije znao nego samo sablja i kubura.Sve njegove dugove plaćao je Wallenstein.Taj isti Wallenstein bio je nemilosrdan i okrutan,kako prema drugima ,tako i prema sebi,a uvijek je govorio da s Hrvatima može osvojiti cijeli svijet.U nekom dvoboju odsiječe grof Juraj Zrinski glavu uglednom i cijenjenom begu i donese ju pokazati pred vojvodu Wallensteina koji mu porugljivo reče: Vidio sam već dosta takvih glava,a na to mu Jura odgovori „ Mogao si ih vidjeti,ali ih sam nisi odsjekao“.Wallenstein nije tu uvredu nikad zaboravio,a pakostan kakav je bio otruje u Požunu bana grofa Juraja Zrinskog u njegovoj 29 godini života,18.12.1626.
Jedna od skoro najvećih epizoda tog dugogodišnjeg ratovanja bila je sa švedskim kraljem Gustavom Adolfom.Maglovitog jutra 16.11.1632 dvojio je kralj da li započeti bitku ili ne ,ali mu donesoše barjak,koji su prethodnog dana švedski konjanici oteli Hrvatima.Na njemu bila izvezena riječ Victoria.Smatrajući to dobrim predznakom zametne bitku u kojoj biva pogubljen i time Hrvati zadaju veliki udarac protestantizmu.
No,uvijek drugima pripadne čast i počast i zasluga.
Prestanite se nadmevati glupošću i nekim ratnim herojima koji to zaista nisu.Ovi velikani su ostali do zadnjeg daha i zadnje kapi krvi na bojištu uz svoju „djecu“ ,uz svoje ratnike,nisu pobjegli nikuda i možda zato jer nisu napravili beganiju u Španjolsku nisu dovoljno veliki da ih se slavi.Možda Hrvatice i Hrvati vole samo bespuća beganije u širom luku historicizma.Neka nam žive vječno naši mali,skromni,ali opet izuzetno veliki heroji,a oni ostali,nek imaju samo glas,jer su stas pobrali sa rodne grude,ostavljajući svoj obraz na Blajburgu sirotinje.
Post je objavljen 27.01.2018. u 12:06 sati.